Nekako s Božića na svim mojim frenkvencijama svira blues.Kao da se usud poigrao sa mojim osjetilima,odjednom počnu registrirati sve ono usiljeno,lažno,prikriveno i šifrirano.Nasumično i veoma osjećajno,sve emocije su dublje i jače,ne mogu se oteti dojmu da je to svakom godinom teže proživljavati.
Pokušavam u sebi pronaći neki mirniji i staloženiji ritam,ali taj blagdanski blues ne da mi mira.Sve nepravde odjednom su moje osobno poslanje,sve laži se dotiču moga života,sve odigrane epizode lažnih prijateljstava i besmislenih veza odjednom se repriziraju u fastfowardu i onda blues.....Njega voliš ili ne,ja sam ga prihvatila,prigrlila onakvog kakav je,bez pravila,samo osjećaji.
U jednoj poruci pročitala sam:"Otvoren um prima mudrost,raširene ruke primaju darove,čisto srce prima ljubav a dragi ljudi ovu poruku."
I odjednom sam shvatila:ako sam prijemčljiva za blues,mora da mogu čuti i nešto drugačije.
I jesam,čula sam sve drage prijatelje od kojih su neki veoma sretni i odjednom sam i ja plesala sa njima.
Vidjela sam kako moja djeca ponosno stoje na ponoćci i raduju se Isusovom rođenju pjevajući sa zborom iz sveg glasa i uspjela sam čuti njihovu oduševljenost jer su naučili sve riječi.
Čula sam i blagost u suprugovoj molitvi za našu obitelj na božični ručak .
Ritam moga srca počeo je pratiti melodije mojih najmilijih.
Božić je tu,ja ga čujem i osjećam.Sav onaj blues odjednom biva tiši i čuje se nada,nada u životnom bluesu.
Post je objavljen 27.12.2008. u 23:31 sati.