Marketing
Kako ću uzeti odmor, slijedećih desetak dana zamijenit će me moj prijatelj Ivan A. Petras (www.epm.hr/petras), sa Božićnom i Novogodišnjom pričom i Bajkom o 3 kralja iz njegove treće knjige, koja izlazi iz tiska za nekoliko mjeseci.
Radostan i blagoslovljen BOŽIĆ, i sretnu i uspješnu NOVU GODINU, u društvu najdražih, želi vam, fra gavun!!
Ivan A. Petras: Iz Zbirke pripovjetki PRIČE IZ KALENDARA:
N O V O G O D I Š NJ A P R I Č A
P O N O Ć N I B I N G O
Nebo je bilo pokriveno gustim , tamnim oblacima, koji su doplovili sa zapadne, morske strane, studen je grizla za prste i čekalo se da se temperatura spusti samo za stupanj-dva i dohvati ništice pa da počne zimska snježna čarolija, koja je ipak i zimi rijetka u ovom srednjedalmatinskom gradu. Gradska uprava je potrošila dosta novca da bi svečano uresila grad, osobito se nije štedjelo na rasvjetnim efektima. Već petnaestak dana prije Božića kamioni"košare",sa radnicima komunalnih poduzeća su se uzmuvali gradom i u par dana sve kalete starog dijela grada, sva markantnija stabla i stupovi javne rasvjete glavnih prometnica bi već u sumrak zasjali u punom blještavilu. Vreva koja se osjećala još prije Božića ,nastavila se i narednih dana .Ljudi su rado izlazili u grad , premda su im džepovi većinom bili prazni , sa velikim zanimanjem bi buljili u raskošne izloge ,poneki bi nešto i kupili, a većina bi se na kraju zadovoljila vručim marunima kod pečenjara na Poljani. Danas je Silvestrovo, zadnji dan ove mršave godine , pa iako ni naredne neće sigurno biti bolje , svi će po običaju u društvu svečano dočekati Novu i barem se nekoliko sati ponadati da će kakvom čarolijom sreća i blagostanje pokucati i na njihova vrata. Gradska elita je već na skijanju u Cortini ďAmpezzo ili Madonni di Campiglio ,prva liga na Bjelolasici, Kupresu ili po hotelima sa pet zvjezdica, druga liga se sprema na doček Nove godine u lokalne hotele ,mlađarija na otvorenom po Docu a najveći dio puka je zbog objektivne ekonomske situacije namjerava ponoć dočekati u krugu najbližih u svom domu. Popodnevni sati su prolazili,vjetar se potpuno umirio, mrak se pomalo spuštao a svi automati javne rasvjete su napeto čekali da jačina dnevnog svjetla padne ispod pet luxa, pa da nas jednim "klikom" uvedu u čaroliju iluminancije.
Toni je danas ranije no obično došao kući s posla.Trebali su samo podignuti nekoliko ukrasnih rasvjetnih armatura koje je bacio sinoćnji jaki vjetar , a potom ih je gazda počastio pršutom, sirom i vinom i poželio dobar provod. U mnogočemu se smatrao sretnim mladićem.Visok,koštunjav i crnokos, bližio se tridesetima ,bio je dobra zdravlja , vojsku je odslužio, čak je bio u posljednjoj ratnoj akciji "Oluja", a što je najvažnije – imao je posao. Pošto mu je poduzeće propalo u raznim pretvorbama,tranzicijama i privatizacijama ,srećom, kao vrsni elektromonter ,nije dugo visio na zavodu za zapošljavanje. Promućurni vlasnik lokalnog Elektro-Lux-Mix Centra osjetio je u njemu dobrog radnika, ponudio mu posao i nije se pokajao.Gazda je imao nos za ugovaranje dobrih poslova a bio je korektan prema svojim radnicima i plaća nikad nije kasnila, nisu ga uzalud, jedinog među poduzetnicima, sugrađani nazvali "Kapitalista dobrog srca". Toni je živio sa majkom udovicom koja se maksimalno brinula o njemu i nije osjećao da mu išta nedostaje. Osim…. , možda mu je ipak nešto nedostajalo. Često je radio prekovremeno ,da više zaradi , kući bi dolazio umoran i nije mu se dalo gubiti vrijeme sa društvom po kafićima. Nervirale su ga neke"šminkerice"oko kojih su se motali njegovi prijatelji ,kojima je bilo jedino važno kakva kola ili motor netko vozi, koju marku odjeće i obuće koja nosi i koje su bile zaokupljene mislima kako se što bolje provesti. Ipak ,dobro je znao što mu nedostaje. Shvatio je to prije dva mjeseca kad je plaćao račun u jednom supermarketu ,čekajući da mu vrati karticu sreo je pogled crnokose vitke djevojke za blagajnom i odonda bi mu srce uvjek zaigralo kad bi se sjetio nje . Više puta bi se ulovio da je dolazio bez posebne potrebe u taj supermarket , da bi kupio sapun , žilete ili neku sitnicu i bio bi strašno utučen kad ne bi pogodio njenu smjenu. Mjesec dana je prošlo dok je Toni , povučen po prirodi, prozborio s njom nekoliko riječi više od onog službenog :"Koliko dugujem ?", iako , dobro se vidjelo da ni ona nije ravnodušna prema njemu . Tek prije deset dana saznao je da se zove Milena i da nema mladića . Nije bio od velikih riječi. Smatrao je da pogled govori sve ali to je tako samo u filmu. Jučer je mislio da će mu srce iskočiti kad je osjetio priliku i skupio hrabrost da je upita gdje ide na doček Nove godine." Nisam nigdje planirala" odgovorila je Milena i pogledi im se sretoše." Imam dvije karte za doček u hotelu Jadran", hrabro slaže Toni , a noge su mu klecale i srce glasno udaralo dok je čekao odgovor na drugi dio svog pitanja:"Hoćeš li samnom na doček,pjevaju Vlađa i Mačak"?
Milena ,vitka crnokosa dvadesetpetogodišnjakinja,očiju kao dva ugljena , bila je djevojka iz pjesme.Pogađate iz koje.Mirisala je na jabuke, dizala se u pola šest, na posao je išla ranim jutarnjim autobusom i dok je često sanjiva u busu slušala pjesmu "Milena generacijo moja"prepoznavala bi sebe.Jedino ne bi priznavala ono:"Da smo se ranije sreli".Iako je uhvatila dvadesetpetu i bila na granici da je u susjedstvu pomalo smatraju starom curom, bila je sigurna u jedno- onog pravoga će tek sresti. Bila je uz tri brata jedina kći u starijih roditelja ,o kojima je i sada vodila brigu. Radila je već sedam godina u supermarketu, u skladištu ,na sortiranju artikala, na blagajni, sve što je trebalo, po desetak sati dnevno,obvezno subotom, često i nedjeljom. Bivši poslovođa, sada vlasnik supermarketa joj se napadno udvarao i otkad ga je grubo otprašila pred kolegicama ,bila je u stalnoj nemilosti. Ipak,ništa joj nije bilo teško, voljela je život ,imala je nekoliko udvarača ali osjećala je da među njima nije onaj pravi. Otkad je Toni počeo češće dolaziti na njenu blagajnu život joj se učinio ljepšim.Iako je taj visoki momak bio škrt na riječima ,srce bi joj zaigralo i ostala bi u slatkom maštanju do slijedećeg susreta.Znala je da mora čekati da on skupi hrabrost,da bi njena inicijativa mogla sve pokvariti , toliko je ipak poznavala ljude i karaktere.Kad joj je jučer predložio da s njim dočeka Novu godinu shvatila je da je njezin Bingo broj izvučen pa je zamalo izgubila samokontrolu.Na informaciju da pjevaju Vlađa i Mačak nesmotreno je izlanula:"Pa zar oni još pjevaju, ja sam mislila da su u penziji."No brzo se ispravila:"Sjećam se da jako dobro pjevaju sentiš i da su zabavni, ali nisam ih odavno čula. Ako mi obećaš da ću ja platiti svoju kartu i da ćemo se vratiti do tri sata –prihvaćam." Nije ni slutila kako je presretnom Toniju dala zadatak da se hitno dade u potragu za kartama.
Sat na zvoniku "Gospe vanka grada" otkucavao je osmi udarac dok ju je nestrpljivo čekao šetajući po Poljani.Nije imao previše iskustva sa ozbiljnim djevojkama poput Milene ,pa se pribojavao da bi mogla i ne doći. Osim toga nije se baš ugodno osjećao u tamnom odjelu ispod kaputa i kravatom oko vrata. Sreća da od maturalnog plesa više nije rastao i da je ostao jednako elegantan, pa je nakon deset godina izvadio iz naftalina potpuno novo odijelo koje mu je pristajalo kao manekenu.Kod devetog , posljednjeg udarca zvona ugleda jednu djevojku koja mu se približavala od pravca kazališta.Nije ju poznavao ,neka ljepotica koja kao da je sišla sa plakata za film" Sjaj u travi". Nije moguće ,pa to je ona ,njegova Milena. Nije ju u prvi trenutak uspio ni prepoznati. U dugoj lila-srebrenoj haljini od baršunaste svile ,za koju je kasnije saznao da ju je sama skrojila, istobojnim poluvisokim cipelicama, kratkim kaputićem i jednostavnom ali pristalom polukratkom frizurom, dok mu se graciozno približavala, privukla je poglede svih muških prolaznika. "Bog , jesi li me dugo čekao ?",zacvrkuta ona koketno i uhvati ga pod ruku."Baš sam stigao", slaže Toni ,dok su mu se u glavi mješali osjećaji zadovoljstva što je ova prekrasna djevojka izabrala njega i ljubomore zbog onih muških pogleda, koji nisu ostali neprimjećeni.
Hotelska dvorana se počela puniti ,ispijali su se aperitivi ,Vlađa i Mačak su ugađali svoje ugodne glasove, prebirući po gitari i pomalo zagrijavali posjetitelje , dok su njih dvoje ostavljali kapute u garderobi. Toniju nije bilo baš prijatno u tamnom odjelu ,pred tolikim svijetom, jedva je dočekao da sjednu za svoj sto. Čim su sjeli, posluženi su aperitivom a simpatična hostesa im je utrapila dvije srečke, čije će izvlačenje biti odmah po ponoći. Zahvaljujući sponzorima čija su se imena mogla vidjeti na plakatima po gradu, svaka srećka je bila dobitna.Najčešće su to bile sitnice poput češlja, šminke, CD-a,ulaznice za košarkašku utakmicu, ali bilo je i nekoliko lijepih nagrada kao komplet butelja Vinoplodovih kvalitetnih vina , drniški pršut i slično. Jedino je glavna nagrada tzv. Jack Pot bila tajna. To je trebalo biti iznenađenje hotelske kuće.
Večer je postajala sve ugodnija ,osjećalo se to za svim stolovima, jela i pića su se smjenjivala , kao i glazbene numere popularnog dueta. Za nijhovim stolom se na preporuku Milene pijuckao čuveni primoštenski Babić ,očito je ona po iskustvu iz supermarketa , znala što vrijedi. Toni nije bio baš neki plesač, ali se u valceru i tangu dobro snalazio, ostalo mu je to još od priprema za maturalni ples dobro u sjećanju. Sreća da su Vlađa i Mačak preferirali sentiš – repertoar. Na plesnom podiju ih je zatekao njemu najdraži nekadašnji hit "Zbog jedne divne crne žene". Držeći njenu malenu šaku lijevom rukom ,dok su se njihali u blagom ritmu, Toni desnom rukom lagano privije Milenu uz svoje tijelo i stade je nježno i strastveno ljubiti.
Nije se opirala već mu uzvrati na isti način. Najednom im je vrijeme stalo i nije ih bilo briga što će o tome misliti ostali plesni parovi ,koji su nasreću bili zauzeti sličnom rabotom.
Ipak vrijeme nije stalo i u stvarnost ih vrati gašenje svijetla , glazbeni tuš i međusobna čestitanja ostalih gostiju. Za stolom su nazdravili čašom šampanjca i dugo se zaljubljeno gledali bez riječi. Nenaviknuti na ovakvu atmosferu i previše zagrijani oboje zaželiše izići na svježi zrak. Nevažno im je bilo izvlačenje zgoditaka, koje je upravo bilo u tijeku.
Izavšavši kroz predvorje i vjetrobran hotela odjednom ih zapljusne svježi zrak i novogodišnja čarolija. Krupne snježne pahulje su lepršale na laganom vjetru i već su zabijelile tlo, a u pozadini je ulična iluminacija žarko žutih natrijevih boja dopunjavala tu ljepotu." Dragi"- prošapta Milena,i stisne se uz njega ;"Ljubavi"-odvrati Toni, i dok je vjetar gutao njihove riječi, Toni je lagano privuče i njihove se usne stopiše. Iz dvorane se čuo veliki pljesak dok je hostesa čitala broj srećke za glavni zgoditak, no to njima više nije bilo važno. Oboje su znali, i dušom i tijelom osjećali , da se ovoga puta pravi Jack Pot , onaj "I u dobru , i u zlu", dijeli na dva dijela i da su konačno njih dvoje ti sretni dobitnici .
(2005.)
Post je objavljen 27.12.2008. u 18:51 sati.