Marketing
još minuta do ponoći ...
Ne zaboravite prozor otvoriti, pustiti Staru da iziđe,
Novu da uđe ...
photo by flickr
Još minuta je preostala
do ponoći.
A vječnost ipak stane u tu minutu,
dragocjeniju od vijeka,
minutu u koju svi naši trenutci
su se slili.
Mijenjam godinu za minutu,
Jedini,
prodajem vječnost,
za ovaj trenutak
koji
odkucava
Tebi i meni ...
(thanks for upload, lazy)
...
1. 01. 2009.
Sunčev krug, novogodišnja priča
photo by flickr
Moj božiću Svarožiću,
ti pohodi naše dvore,
naše dvore i obore.
Moj božiću Svarožiću, lunaj le, lunaj le.
Moj božiću Svarožiću.
Zlatno Sunce , bijeli svijet!
Moj božiću Svarožiću.
Lunajlije, lunaj le!
U vremena tako davna da ih ni najdrevnije priče više ne pamte, u podnožju najvišlje planine življaše prelijepa Sunčica, djeva zlaćane kose i sjajna lica.
Jednoga zimskog svitanja Sunčica krenu u šumu, nakupiti suhog granja za kućno ognjište. Vraćajući se kući u suton, s velikim naramkom granja na leđima, umorna se Sunčica spusti do potoka, vode se napiti. Morala je rukave zasukati i razbiti tanku skramu leda ispod koje je potočić žuborio, kako bi uhvatila vode u dlan. U trenutku kad se Sunčica rumenim usnama spremala srknuti vode s dlana, odraz njezina lijepa lica ugledaše, istodobno, i Perun i Veles.
Njih dvojica bijahu braća blizanci, pa kad im roditelji umriješe, braća podijeliše imanje na dva dijela.
Perunu pripade krošnja Hrasta i nebo nad njim, pa je od tuda upravljao oblacima i gromovima, livadama i poljima. Pripadoše mu i Dan, Sunce i sunčev sjaj. Velesa dopade korijen Hrasta, on dobi vode i podzemne spilje, te vladavinu nad Noći i Mjesecom. Očevo stado braća podijeliše popola, Perun uze sve Svarunove bijele, a Veles sve crne ovce, Perun dobi bijelog a Veles crnog ata iz očeva dvoprega.
Jedino što osta nepodijeljeno bijaše - kiša.
Perun je imao oblake a Veles vodu, pa je kiša ćudljvo prelazila iz ruke u ruku, jednom pa drugom bratu, postajući kamen smutnje među njima. Kako se ne bi stalno gložili, braća se razdvojiše, a kad bi se, u svitanje i suton, slučajno mimoišli, okrenuli bi glavu jedan od drugoga.
No, sad im se tvrde glave sudariše, dok su se obojica saginjali nad Sunčicinim dlanom, zavirujući u odraz njezinih lijepih očiju, plavih poput cvjetova perunike.
Perun, photo by flickr
Tko prvi djevojci, njegova djevojka!
Tako bijaše oduvijek, no što ako dvojica u isti tren stignu do djevojke?
Što ako su djevojci obojica jednako mila?
A Sunčici je srce jednako snažno zadrhtalo i pri pogledu Perunovih i plavih i Velesovih tamnih očiju.
Vidjevši da djevojka neće moći izabrati između njih dvojice, braća se žestoko sukobiše. Perun zagrmi, Veles izli kišu, pa potopiše čitav kraj. Pogiboše ljudi, podavi se stoka, sojenice nestadoše u bujicama, žito strunu na poljima.
Kad su, umorni od duge bitke, Perun i Veles načas zastali odmoriti se, ugledaše Sunčicu kako leži, mokra i blijeda, na vrhu najvišljeg brda koje je kao otočić virilo iz razlivenih voda. Okruživahu je plavi cvjetovi perunike, iznikli na mjestima koje je pogodio grom iz Perunove ruke.
Braća odbaciše oružje te kleknuše Sunčici do nogu, ljubeći joj hladne ruke i blijede obraze.
Izaberi jednoga od nas ... rekoše joj ... a mi ćemo se Tvojoj odluci pokoriti.
Ne mogu srce prelomiti napola ... reče Sunčica. Zato ću dati cijelo srce obojici. Danju ću postelju dijeliti s tobom, Perune, a noću ću tvoja ljuba biti, Velese.
I tako i bi.
Sunčica je danju ljubila Peruna, a noću je s Velesom ljubav vodila.
Vode se povukoše, polja osušiše, mir ponovo na neko vrijeme zavlada Svijetom.
A tada Sunčica Perunu u novogodišnjoj noći rodi sina Jarila i kćer Moranu, pa Veles, kojemu Sunčica nije podarila potomke, postade zavidan bratu. Iste večeri Veles ukrade Jarila iz kolijevke, sakri ga u podzemlju, te ga odgajaše kao svoga sina.
Prođe vrijeme, odrastoše i Morana i Jarilo, ona sjajna poput Sunca, on lijep poput Mjeseca.
Odrastoše, ne znajući da nisu jedinci u roditelja. Jednog ranog ljeta, kad je zlatno klasje stasalo za žetvu, sretoše se Jarilo i Morana, sretoše se i zaljubiše. U njihovim se svatovima pomiriše Perun i Veles, svijetom zavlada vječno ljeto, toplina i obilje. No, Jarilu ubrzo dosadi vjerna ljubav Moranina i on je iznevjeri. Ojađena se Morana povjeri ocu Perunu, a on gromom usmrti Jarila.
Morana preko noći ostari, ljeto se prometnu u zimu.
A tada, jednoga zimskog svitanja, Sunčica krenu u šumu, nakupiti suhog granja za kućno ognjište ...
... i kolo priče ... i kolo Godine ...
... ponovo se zavrtješe u krug ...
photo by flickr
Sretna Novo Ljeto, dragi prijatelji!
Bila vam sretna i berićetna nova 2009-a ...
Žito vam rodilo, blago se množilo!
Kiša vas kupala,
Sunce vas grijalo!
Zdravi i veseli bili,
rujno vino pili,
rumene usne ljubili ...
... srce pronašli, glavu izgubili!
Post je objavljen 31.12.2008. u 23:59 sati.