Kad san s 18 iz čiste zezancije išla na testiranje za profesionalnu orijetaciju ispalo je da se triban bavit hranon.
Nisan to ozbiljno shvatila, al svi oko mene očito jesu i nisu zaboravili.
Kako bilo da bilo, u ova tri dana nakuvala san se ka manji restoran, s tin da tamo glavni kuvar ima pomoćnike a ja sve sama.
Badnji dan su bili bakalar i lignje, jučer pašticada s njokima, danas odojak s najhrskavijon kožicon na svitu, uvik sve za po 20 ljudi.
Naravno, i juhe, prilozi, salate i kolači.
U mene je Mlađa jela, mami i tati, Sridnjem i Njegovoj i rođacima nosalo se u tečicama, vatrostalnin zdilama, foliji jer svakom od njih fali 5 za učinit 6, jedne boli, drugi neće zbog diteta nigdi, treći su lini doć.
Ne znan jel se sad ode žalin il falin, al da san mrtva umorna, jesan.
Sutra ne kuvan nikom ništa, iden učinit đir i nagradit se kakvon novon štracon, nema veze bude li to piđama, dokoljenke il zimska jaketa, zaslužila san imat šta mi padne u oko 

Za nedilju je njih 8 naručilo dijetnu spizu, tribaju odmorit želudac i uvatit zalet za Novu.
Dijeta su crni rižoto i pečene lignje s kunpirima, blago ti se meni 
UPDATE - 27. 12.
Jutros učinila đir u kojen mi ništa nije upalo u oko, al sav svoj umor naplatila san sinoć kad mi je skroz neplanirano ispala večer ka iz bajke, privatna večera s poznaton klapon i još nekin čuvenin imenima. Pisme, smija, spize, vina, svjetske zajebancije, ma ničeg nije falilo. Zaslužila san 
Post je objavljen 26.12.2008. u 18:31 sati.