Snježno jutro
Pada i sivi grad se kupa u bjelini.
Ti si s druge strane sna...
Uz laganu stvar, tišinu i radne obveze,
plutam u ljepoti jutra.
Već dugo nisam, nešto napisala.
Snježne su pahulje probudile
uspavane stjenke prolaznosti.
Da li je tišina gospodar ljepote
i na izmaku zime, konačno dočekane bjeline ?
Noć je protekla, tiha i mirna.
U tvome je zagrljaju vladala tišina sna...
A jutro je bez boja, probudilo zvjezdani sat !
Gdje sve pluta ljepota izmaglice,
to nikada nećemo znati.
Živimo i postojimo,u jutru kao što je ovo,
ne gasi se žižak koji gori
u nezaustavljivom toku života.
Pa i ako dan donese kišu
i tugu u očima nejake dječice,
on neće nestati,
kao što nikada neće prestati želja za ovisnošću.
Ovo je snježno jutro uspavalo
mračne sjene nedokučivosti.
Ti si s druge strane sna, jesam li u njemu i ja ?
Samo spavaj,
neka se ne obriše fina paučina kojom zvijezde
tkaju ti pokrivač od zlata...
Spavaj i sanjaj...
Dok umiremo u svakom snu,
i rađamo se opet svakog buđenja,
živimo i ne nestajemo u snježnom jutru bjeline,
u ljepoti kao što je ova...
Čak i oni što ne vole, čak i oni što ne žive,
osjetiti mogu nedodirljivost postojanja,
neuništivost ljepote,
i ovaj snijeg, tako sitan, tako nježan,
kao novorođenče na grudima sretne majke
Post je objavljen 26.12.2008. u 13:40 sati.