sada tek vidim koliko sam zgazila sve svoje stare navike.
nekoć sam se toliko veselila Božiću i svom tom vremenu koje ću u veselju provesti sa svojom obitelji,
a čini se da, kako odrastam, sve postaje ispraznije, a to me ponovno vraca u one stare dane
lijepo je bilo odrastati, ali čini se da sa djetinjstvom gubim puno više od samih navika
čini se kao da gubim sebe i sve ono sto me nekoc cinilo sretnom...
bojim se nadolazece godine jer znam da je tako blizu,
jos jedna nova, godina kada ce se od mene traziti da budem jos odraslija, zrelija...
jadnija... i evo me, u iscekivanju sam nove godine,
iza mene Bozic, a sjecanja sam naviru...
pozelim da se sa sijecanjima vrati i poneki osjecaj, ali nista...
i dalje nista, oni osjecaji topline i veselja koje je donosilo blagdansko raspolozenje
naglo su nestali. osjecam da nestajem i ja...
pretvaram se u nesto sto nisam nikada htjela biti.
ipak, ima nesto u tom Bozicu... i u novoj godini.
pokusat cu biti bolja osoba, okrenuti novi list, a mozda i zatvoriti knjigu,
zatvoriti knjigu odrastanja, a otvoriti onaj album dok sam bila sretno dijete
i pokusati ga nadopuniti novim fotografijama svog boljeg zivota...
odraslije osobe sa starim osjecajima...
Post je objavljen 26.12.2008. u 00:24 sati.