Sa prvim snijegom evo opet i mene...
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
Nadam se da ste ga proveli sa svojima najbližima, u toplini doma, uz puno lijepih trenutaka koji svaki ovakav događaj čine posebnim...
Odlučila sam se vratiti baš danas. Božić je! Postoji li ljepše vrijeme od vraćanja nekim starim stvarima za koje obično nemamo vremena, od obnavljanja zaboravljenih prijateljstava, od vraćanja tradiciji i onim prekrasnim običajima koji se tako često zaborave...
Slušala sam sinoć radio dok sam sa bratom kitila bor. Pričali su o običajima, a u pozadini je svirala neka božićna pjesma. I sjetila sam se jednog Badnjaka kad sam imala svega 5 ili 6 godina...
Pala je noć. Stol u kuhinji je bio prekriven bijelim stoljnjakom, a na njemu su bili domaći kruh i zapaljena svijeća. Vatra je tinjala iz peći na drva. Cijela obitelj je bila na okupu. Mama je u jednom trenutku ugasila svjetlo i rekla da se umirim. Išćekivanje je bilo u zraku. Odjednom se začulo kucanje na vratima. Razrogačila sam oči i čekala. Ušao je visok čovjek s bradom u staroj jakni prekriven snijegom i rekao da je on "Bogec". U rukama je nosio sijeno i stavio ga pod stol, a onda rekao nama, djeci da se sjednemo pod stol. Držali su neku vrstu govora, dijeleći lijepe želje i mir. Pod jedan kraj stola je "Bogec" stavio pšenićni klas, a na drugi komad ugljena. "Za dobru žetvu i toplinu doma!". U peć su stavili badnjak, veliko drvo koje je moralo gorjeti cijelu noć. Svijećom su još posvijetlili svaki kutak kuhinje i izmolili Očenaš...
Moj tata je glumio Bogca, naša verzija Djeda Božićnjaka kako se poslije ovog malog tradicijskog rituala otkrilo. Taj Badnjak mi se urezao u pamćenje jer nikad više nismo takvo što radili. Možda zato jer smo mi "narasli" ili zato jer više nemamo sijena... Ne znam. No lijepa uspomena će trajati...
Pomalo sam nostalgična za takve običaje. Voljela bih ih jednom pokazati i svojoj djeci uz sve uobičajeno: kićenje bora, polnoćka, večera s obitelji, pokloni, svjetla, božićne pjesme...
Ah, kako volim Božić!!! =))
Čarolija Božića koja osvaja, koju išćekujemo cijelu godinu i koja čini uspomene posebnima baš kao što je i on sam...
Najviše što volim kod Božića je onaj osjećaj jedinstva i zajedništva sa svojom obitelji i ushićenje oko malih stvari: lampica na boru, snijega, pjesme...
Što reći više...
Uživajte u Božićnom vremenu. Iskoristite ga za obnavljanje onih istinskih vrijednosti i provedite ga sa onima koje najviše volite. Dopustite da vas ponese taj jednostavan ushit i prenesite ga na druge! =))
Još jednom sve najbolje!
Post je objavljen 25.12.2008. u 22:45 sati.