Marketing
° .. Crazy .. I'm Crazy For Feeling So Lonely .. °
Osjećala sam da si negdje tu u blizini. Tražila sam te svojim očima među tom gomilom ljudi. Samo se čuo žamor umornih učenika i tračevi staraca…
I među njima sam te ugledala. Odjednom si se stvorio pred mojim očima.
Pogledala sam u te nakon tako dugog vremena.
Pogled je jednostavno zastao na tebi, kao da si magnet koji me privlači… natjerao si me da padnem pred tvojim plavim očima koje su me nekada činile sretne, koje su mi nekada ulijevale nadu i mir.
A sada? Što je ostalo od svega toga?
Što osjećam?
Jel te stvarno mrzim?
Ili je to samo osjećaj koji se polagano vraća…
Ljutnja? Bijes? Želja za osvetom?
I znaš, nisam zaboravila ništa od onoga. Mislila sam da jesam.
Ali potiskivala sam, neću lagati… Priznat ću da sam bježala od tog osjećaja.
Željela sam samo da nestane, poput pijeska što se topi u valu oceana, samo da zaboravim, da više ne osjećam.
Jer previše je boljelo da bi se tek tako moglo preći preko svega. Nije to bila samo mala drvena ogradica što je stala na put, već kameni zid koji me je spriječio da nastavim onim putem kojim sam krenula.
So run, run, run
And hate me if it feels good
I can’t hear your screames any more
You lied to me
But I’m older now
And I’m not buying baby
Ova priča nije dovršena. Nedostaje ona zadnja stranica, stranica koja će donijeti kraj svemu.
Zar ne misliš da je vrijeme da postavimo zadnju točku iza zadnje riječi i zauvijek zatvorimo tu našu knjigu. Zaključat ću je, zamotati je lancima i baciti u more mojih uspomena. Neka tamo potone, neka tamo ostane i neka živi, ali neka se više nikada ne vrati.
Želim da nestaneš. Udalji se iz mog života, iz mojih misli. Ti si samo moja slomljena iluzija, moja nada koja nije bila ostvarena...samo prozirna boja na bijelom papiru...
Nemaš pravo koristiti put prema natrag. Jer on ne postoji, zatvorila sam ga. Možeš samo ići naprijed i birati putove na raskrižju, ali vjeruj… ni jedan put više ne vodi k meni.
I ne želim ti oprostiti jer nikada nisi shvatio koliko si me povrijedio. To nitko neće shvatiti, pa tako ni ti…
Nemaš hrabrosti reći „žao mi je“, a znaš da si kriv, samo ne želiš priznati.
Trebam ovo dovršiti, trebam ti reći sve ono što toliko dugo vremena nosim u svom srcu. I znam da sam pogriješila što sam vjerovala tim tvojim pustim obećanjima, što sam u tim trenucima bila samo curica koja je tražila najobičniji zagrljaj i najobičniju utjehu.
Da mogu vratiti vrijeme, možda bih sve promijenila i možda te ne bih čekala…da sam znala da ćeš me ubijati svojim hladnim ponašanjem i svojim riječima…
Sjećam se te naše zadnje večeri. Nisam znala da je ovo zadnji put da se vidimo i nisam znala da sam ti tada sve trebala reći, da nisam trebala samo šutjeti i trpjeti tvoje izljeve drskosti.
Nisam ja samo obična igračka s kojom se možeš poigrati. Nisam ja jedna od onih curica što se satima gledaju u ogledalu, što šminkaju usne crvenim ružem, što se žale na svoju figuru…ja nisam takva, niti ikada želim biti.
Ako si to mislio, varao si se…
Ali ipak ću priznati, bio si me uništio svojim hladnim pogledom, slabim zagrljajem i poljupcima koji tebi nisu značili apsolutno NIŠTA… A meni su značili, a opet sam osjećala kako upravljaš sa mnom, kako je za tebe ovo samo jedna bezvezna igra… Željela sam vrisnuti…kleknuti pred tobom… moliti te da prestaneš jer je toliko boljelo…
A opet nisam… Željela sam da misliš da sam jaka i da ne padam na tvoje igrarije…
Nisam željela pustiti suzu, jer to bi bio samo znak moje slabosti. Ali željela sam, samo sam potiskivala, sakrivala ih iza svoje maske…
Činio si me tako slabom. Izgubila sam svaku vjeru u ljubav, svu snagu koju sam do tada prikupljala.
Nisam više mogla… Gubila sam se u svojim osjećajima, u svim mislima i samoj sebi. Izgubila sam snagu da se borim i da kažem...dosta je…nećeš se tako ponašati prema meni jer ti ništa nisam učinila…ništa…
Sickened in sun
You dare tell me you love me
But you held me down and screamed you wanted me to die
Strahovi su se ostvarili…ipak…
Koliko puta sam govorila o strahu i koliko puta me je on znao smiriti i reći da se to nikada neće dogoditi…
„Volim te…“
Ja sam u to vjerovala… Bila sam glupa…
Jesam li bila glupa? Ili si ti bio samo jebeno dobri glumac koji je znao izreći prave riječi u pravome trenutku?
Demanding my response
Don’t bother breaking the door down
I found my way out
And you’ll never hurt me again
Samo jedno znam…vratit ću ti svojim riječima tu bol koju si mi nanio…
Ne želim ti zlo, samo želim da iz mog srca nestane pritisak i osjećaj ljutnje.
Želim se opet osjećati slobodnom i svoju ljubav moći normalno dijeliti sa onom osobom koja je to stvarno zaslužila.
Želim izliječiti tu ranu koju si ti napravio, bivša ljubavi.
° ° °
.. usput ..
.. Merry Christmas ..
° ° °
Post je objavljen 25.12.2008. u 09:36 sati.