miris parfema. da, istog onog.
majica pristojnog dekoltea.
*slatka frizurica*
lupanje srca.
izlaziš.
''Lukaaaa. sretan Božić. mwa mwa.''
odlaziš.
zašto me nisi mogao povući negdje na stranu?
zagrliti me snažno i poželjeti ostvarenje svih snova?
(il' kak god da se Božić čestita)
zašto mi nisi dopustio da na tren uživam u tvom zagrljaju?
odem do klupice. imam namjeru pričekati te.
martina me uvjerava da ionako neće ništa biti,
uvjerava me da neću imati snage viknuti tvoje ime
i započet neki normalan razgovor. možda je u pravu.
odlazim.
pišem ti poruku. poslano.
vrti mi se, padam...
nešto čudno se događa.
kraj mene si, grliš me...
neshvaćam.
zvuk motora. budim se.
gledam na sat. 10 minuta je prošlo.
i dalje neshvaćam. ali shvaćam da je bio san.
neki trans, moja iluzija. zašto nisam ostala ležati?
ustajem, osjećam neopisivu bol u nozi.
ali ne, ona se nemože usporediti s onom u srcu.
dolazim doma. baka i deda mi čestitaju Božić.
nabacim onaj fejk smajl i odem u sobu.
...a tako je lijepo započeo dan.
Usput, ne želim komentare tipa:
> bit će bolje.
> znaš da je prolazno.
> etc, etc...
NE ŽELIM, NE!! Ne otvarajte stare rane. Bole.
Skoro zaboravih...
Post je objavljen 25.12.2008. u 02:28 sati.