Po ostavljanju komentara na moje postove se vidi da ih ljudi ili:
1. ne čitaju,
2. nisu kršćani u pravom smislu riječi i
3. ne shvaćaju moj entuzijastični žar pisanja, gdje moja ruka neovisno o razmišljanju piše ono što osjća.
Nešto od ovoga troga je u igri. Ja ne želim govorit i upirat prstom u nekoga i okrivljavat ga da je nevjernik čim na zadnje postove nije ostavio komentar....
To ne želim, a i neću radit, jer se to ne sviđa ni Bogu, a ni mom razumu koji to nikad nije ni radio...
Vjerujem da svi rado slavite Božić, ne zbog, kako je rekao u svojoj božičnoj čestitki Adrian P.K.(www.apk.blog.hr), zimskog solisticija, ili rođenja Boga(i Riječ je tijelom postala i prebivala među nama-ovdje se misli na Isusa koji je preuzeo lik čovjeka, živio među nama, bio osuđen, raspet i pokopan, te....treći dan uskrsnuo od mrtvih), nego zbog tradicije, ali one potrošačke, ljudima nije važan Bog već dar što su ga dobili ispod okićene crnogorice.
Danas sam čitala u 24 sata kolumnu(valjda), Pika partner zona (www.partnerzona.hr) i skoro se rasplakala. Zar je to moguće... Da ljudi ne darivaju božića, nego jedni druge....
Poruka Božića je Radost, Nada i Mir.
Koliko se mi radujemo Božiću, ali ne tome što ćemo dobiti ispod jelke, bora, neke crnogorice, nego baš Isusu?
Koliko smo mirni, roditelji vjerojatno dosta nakon šta su našli u jednoj od bezbroj trgovina ono što je njihovo dijete zaželjelo, ali mirni, baš mirni, kao more na bonaci?
Koliko smo ispunjeni nadom u bolje sutra? U to da će se cijene goriva, hrane spustiti, ali ne da to govorimo, već da u to vjerujemo.... Koliko smo ispunjeni nadom da će mala M. na kraju ipak prohodati? Doktori nisu bogovi, njoj možda pomogne Bog, njoj će pomoći Bog. Meni je pomoga, iako mi lječnici nisu dali velike šanse da zdrava razuma preživim, a vidi me sad. Zdrava, razumna, grabim naprijed...
Čudni su putovi Gospodnji, doista čudni, jer nikad ne znaš kojim putem će krenuti....zato vjerujmo!
Post je objavljen 25.12.2008. u 01:23 sati.