Marketing
Božić kod sv. Pavla (2. dio) - 180. dan Pavlove godine
Postao čovjekom
Pavao, poznavajući antičku tradiciju „izlaganja“ nejake djece piše da je Bog Krista Isusa „izložio“ (Rim 3,25). Na Božić mali Isus egzistencijalno prihvaća svu krutost ljudskog suda i običaja. Pavao navodi i svrhu: „da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri“. „Pomirilište“ – liturgijska ploča na Kovčegu Saveza „pokrivala“ je u Starom zavjetu našu grešnost. Sada tu funkciju preuzima sam Isus.
Rođen od žene (Gal 4,4), prihvaća onu specifičnu i jedinstvenu vezu koja jedno dijete povezuje s majkom i koja uvelike oblikuje svekolik unutarnji život novog čovjeka. Tu vezu Isus Učitelj sam će potvrditi, ističući i na svadbi u Kani i na Kalvariji naslov „ženo“ (Iv 2,4; 19,26). Stoga vjernička predaja s pravom ponavlja da je najbrži put k Isusu – po Mariji: per Mariam ad Jesu. Slika djeteta u majčinu zagrljaju puno govori.
Kristov put poniznosti
Na Božić Sin Božji prihvaća da bude sjeme posijano u sramoti i slabosti da bi na dan Uskrsa zablistao u slavi i snazi (usp. 1 Kor 15,43). Ljudskim rođenjem Božji Sin nastanjuje se u našem zemaljskom domu koji je poput šatora i lako se razruši (usp. 2 Kor 5,1). Sam prihvaća život u šatoru u kojemu „stenjemo opterećeni.“ (2 Kor 5,4). Govoreći o „šatoru“ sv. Pavao se približuje teologiji Ivanova evanđelja koje istom slikom opisuje kako je Riječ prebivala među nama (Iv 4,14). Dolaskom na svijet Isus je zajedno s nama „naseljen u tijelu“. Pristaje na „iseljenost“ iz božanskog prijestolja (usp. 2 Kor 5,6–9).
Što Pavao opisuje u čuvenom kristološkom hvalospjevu iz Poslanice Filipljanima zbiva se već u božićnoj noći. Krist se dragovoljno odrekao Božjeg veličanstva i započeo život sluge (Fil 2,7). U betlehemskoj štalici, izvan grada, Sin Božji sama sebe ponizuje, postaje ljudima sličan. (Fil 2,6–8). Dječje oči, drago lice u jaslicama i ruke koje širi jednoznačno su „obličje“ čovjeka.
Božji Sin – Spasitelj
On, baštinik, prihvaća život maloljetnika koji se „ništa ne razlikuje od roba premda je gospodar svega“ (Gal 4,1). Nama „punina vremena“ – punoljetnost, a njemu maloljetnost – postaje podložnik (Gal 4,4). Dopušta da mu drevni Zakon bude nadziratelj – pedagog (Gal 3,24). Podlaže se skrbnicima i upraviteljima, solidaran sa svakim maloljetnim baštinikom da tako bude otkupitelj za sve podložnike zakona (Gal 4,2.5). On postaje rob, da bismo mi bili sinovi. Poistovjećuje se s nama kako bismo mi bili izjednačeni s njime – baštinici Božji (Gal 4,7).
(AMDG, 25.11.08.)
p. Niko Bilić SJ
Post je objavljen 25.12.2008. u 22:45 sati.