Marketing
Božić kod sv. Pavla (1. dio) - 179. dan Pavlove godine
Više puta sam razmišljala, što sv. Pavao kaže o Utjelovljenju i otajstvu Božića. Namjeravala sam u budućnosti ponovo pročitati njegove poslanice s ciljem, da pronađem i označim mjesta, koja govore o tome. Međutim, našla sam jedan vrijedni članak isusovca p. Nike Bilića koji govori upravo o tome. Možda je malo podugačak za blog, pa ću ga podijeliti na dva dijela, jer ne želim to samo pročitati nego i pronaći ta mjesta u sv. Pismu i malo o svemu tome razmisliti.
Ako ga još niste čitali - evo prilike:
Ljudsko rođenje Božjega Sina
Božić kod sv. Pavla
U godini sv. Pavla Sveti Otac Benedikt XVI. cijelu Crkvu poziva na novo otkrivanje teoloških dubina prvog novozavjetnog pisca i velikog apostola naroda. Pokušajmo stoga pogledati što Pavao kaže o Utjelovljenju i o otajstvu Božića!
Pavao ponajprije u malom Isusu može prepoznati onoga koji je solidaran s njime dok je – kako sam piše – „bio nejače“ te je govorio, mislio i rasuđivao „kao nejače“ (1 Kor 13,11). U prvom zapisanom govoru, koji drži u Antiohiji Pizidijskoj, Pavao Isusa vidi kao Spasitelja, kojega je Bog Izraelu po svom obećanju izveo iz Davidova potomstva (Dj 13,23). U najvećoj poslanici na istom tragu ističe ključni događaj za Evanđelje: Sin Božji postaje „Davidov potomak po tijelu“ (Rim 1,3).
Objava
Prvi teolog koji Izaijino proroštvo o izdanku iz Jišajeva panja tumači gledom na Mesiju jest Pavao (usp. Iz 11,1; Rim 15,12). Mali Isus je mladica iz panja. On je stijeg podignut (Iz 11,10). U Pavlovoj misli Kristovo Utjelovljenje ima svojevrsnu prethodnicu. Krist je Stijena iz koje je Božji narod u pustinji utažio žeđ (1 Kor 10,4). Božićno je otajstvo najavljeno. Krist je već prisutan u povijesti Božjeg naroda – realno, opipljivo. A na Božić je „po proročkim pismima, odredbom vječnog Boga“ Otajstvo Očeve volje obznanjeno svim narodima (Rim 16,26; Ef 1,9).
Iz Božjeg naroda
Sin Božji dolazi prije svega izabranom narodu. Isus je došao kao „poslužitelj obrezanicima“ (Rim 15,8). U njihovu se narodu rodio da ispuni obećanja dana ocima. Pavao razmatra kako su u njemu sva Božja obećanja „Da!“ (2 Kor 1,20). Sve što je Bog obećavao tijekom biblijske povijesti, sve tamo od obveze da neće biti sveopće propasti poput potopa (Post 9), preko obećanja budućnosti, domovine i blagoslova za sva plemena zemlje, dana Abrahamu (Post 12), sve do najave da će ga gledati – njega koga su proboli (Zah 12) objedinjena su u živoj osobi Isusa Krista. Pozitivno su potvrđena i zapečaćena
Tijelo Kristovo
Kad Pavao više puta piše o Tijelu Kristovu govoreći o Crkvi kao jednom tijelu i o tome da smo mi udovi tijela Kristova onda govori o onome što je započelo na Božić. Nakon što se ono devet mjeseci oblikovalo pod srcem majke, Sin Božji rodio se u pravom ljudskom tijelu.
Pavao prvi donosi izvještaj o ustanovljenju Euharistije koji je od Gospodina primio i nama predaje (1 Kor 11,23–25). I tada on govori o tijelu koje je u Božićnoj noći rođeno i o krvi koja je njime kolala dok još bijaše pod majčinim srcem, poznat Onome koji je čovjeku satkao bubrege (Ps 139,13) i koji ga izvodi iz majčine utrobe (Ps 22,10).
Štoviše Pavlov opis skladnog surađivanja oka i uha, ruke i noge, koji svi pripadaju ljudskom tijelu i imaju svoju dragocjenu i potrebnu ulogu (1 Kor 12,12–26), nužno nas podsjećaju na Majku koja s brižnom ljubavlju promatra sinka. I divi se. Anđeli će pjevati, pastiri će doći. A djetešce, povijeno u pelene, leži u jaslama. Tu su ručice, tu su oči. Mnogi udovi – jedno tijelo. Ako je ručicama zima, cijelo tijelo trpi. Ako se milim okicama i vedrom osmjehu dive – cijelim tijelom struji radost.
( Nastavak u sutrašnjem postu!)
Post je objavljen 24.12.2008. u 23:33 sati.