Oženio se u 21. godini. No brak sa Gertrud nije mu pružio dom i razumijevanje, za čime je uzaludno čeznuo u svom roditeljskom domu. On i njegova žena su bili previše različiti ljudi. Početkom njegovog radnog vijeka,' povučenost iz djetinjstva ustupala je sve više mjesto porivu da pomaže ljudima. Svjedoci tog vremena kažu da je Bruno Groning je bio velikodušan i susretljiv domaćin i često je pozivao puno prijatelja u svoj dom, dok njegova žena najradije nije nikoga puštala u kuću. Kada bi mu se obratio neki njegov radni kolega ili drugi poznanik u psihičkoj ili tjelesnoj nevolji, Bruno je često zaboravljao na svoje vlastite potrebe. On bi tada s tim čovjekom razgovarao do rano u jutro i trudio se skupa s njim pronaći izlaz iz teške situacije. Nisu mu se sviđali uobičajeni oblici druženja kao odlazak u kino ili gostionice, kartanje itd.. Jedan svjedok iz tog vremena izjavio je slijedeće:
"Ovom prilikom želim nešto napisati. Radi se o gosp. Bruni Groningu. Gospodina Groninga poznajem već od 1928. iz Danziga, mog rodnog grada. Gospodin Groning se već tada zanimao za duhovne stvari te je pomagao ljudima i iscjeljivao ih. Meni je poznato dvadesetak slučajeva koji su bili uspješni. (...) Također mogu dati puno dokaza gdje je gosp. Groning pomogao djeci, npr. kod paralize i onoj koja nisu mogla čuti i vidjeti. U svim slučajevima se pokazao uspjeh. Za nas koji smo tome prisustvovali kao i za one kojima je pomogao, to je još uvijek zagonetno. Ranije smo si uvijek razbijali glavu kako je tako nešto uopće moguće. Gospodin Groning se osim toga bavio još i stvarima koje uopće nisu dio ove teme. Ali unatoč tomu ih želim spomenuti. Npr. on se bavio radioaparatima i autima. On radioaparat ne bi ni dotaknuo, a ovaj bi se po njegovoj želji sam ugasio. Cijevi pojačala radio aparata, koje su doista bile u kvaru, ponovno bi osposobio za rad."
Prema riječima E. A, Schmidta postoji iz 1931. godine izjava pod prisegom o jednom iscjeljenju. U njoj se tvrdi da je Bruno Groning iscijelio jednu ženu koja je bila teško oboljela od difterije, a koju su liječnici otpisali kao beznadan slučaj. Schmidt o tome kaže: "Kada on (Bruno Groning) priča o tom slučajU, kojeg se posebno dobro sjeća, tada iz njega zrači prava, velika radost kada kaže: 'Izvukao sam ovu ženu iz mrtvačke postelje!' Pritom je izvadio iz svog novčanika sliku mlade gospođe i pokazao je sretan i zadovoljan." Gospodin Max Bruhn iz Danziga dao je izvještaj o jednom posebnom doživljaju kojeg mu je prenijela Marija, sestra Brune Groninga.
"Poznavao sam sestru Brune Groninga. Bila je" naručena na operaciju u bolnicu. Morala joj je biti ostranjena dojka budući da se radilo o raku. Posljednjeg dana prije odlaska u bolnicu Marija je otišla do Brune. Zamolila ga je da joj pomogne. Bio je vrlo iznenađen što je njegova vlastita sestra imala povjerenje i vjeru u njega i gledao ju je neko vrijeme, a zatim je rekao: 'Pođi mirno u bolnicu, ne vidim više ništa zloćudnoga u tebi!' Ona je otišla i liječnici na pregledu nisu konstatirali rak. Operacija je bila suvišna." Njegova žena je smatrala njegove sposobnosti "mušicama". Njoj je nedostajao duhovni pristup za osnovni motiv njegovog života - pomaganje i liječenje. Najviše se bojala da pobudi nečiju pažnju i da ispadne smiješna. Tako joj je krajnje neugodno bilo da se njezin muž posvećuje tako puno drugim ljudima. Htjela ga je imati samo za sebe. Jedan od najtežih ispita u njegovom životu bio je taj što mu je vlastitu djecu, koju je iskreno volio, udaljila cd njegove iscjeljujuće snage. Ona svoju djecu nije htjela izlagati njegovim "čarolijama" , svim sredstvima ih je sakrivala od njega i bez njegovog znanja ih odvodila na liječenje u bolnicu. Stariji sin Harald umro je 1939. godine od greške srčanog zaliska u jednoj bolnici u Danzigu u devetoj godini života. Mlađi sin Gunther umro je 1949. godine od upale porebhce na univerzitetskoj klinici u Marburgu, također u devetoj godini života.
Grete Hausler iz Hennefa/Siega, svjedok tog vremena, koja je poznavala Brunu Groninga od 1950. godine, izjavila je da je on tek od 1955. godine bio u stanju pričati o sudbini svoje djece. Kada je pričao o tome bliskim prijateljima, suze bi mu potekle niz obraze.
Kada je 1949. godine Bruno Groning počeo javno djelovati, morao je napustiti svoju ženu jer ona nije promijenila svoj negativan stav prema njegovom djelovanju, a čak mu je htjela i zabraniti iscjeljivanje. Brak su raskinuti u svibnju 1955. godine.
Post je objavljen 24.12.2008. u 11:51 sati.