Mnogi će se složiti sa mnom i reći da je Božić jedan od najljepših kršćanskih blagdana. Okićeni bor, kupovanje darova, osmijeh na licu naših najdražih, spremanje najdražih kolača samo su neke od obilježja Božića. U to doba godine čovjek želi osjetit ljubav i prijateljstvo. Želi ljubiti i biti ljubljen od drugih. U našoj župi mnogo je osoba koje te osjećaje u to doba godine nisu iskusili. Mnogo je osoba koje su same i nemoćne.
Zato je fra Nikola jedne Nedjelje predložio župljanima da naprave ''PAKETE LJUBAVI''. U tim paketima bi se nalazile osnovne stvari potrebne za prehranu, pa bi ih trebali fra Nikola i par framaša na Badnjak odnijeti samim osobama. Tako smo i učinili. Kada smo dolazili svi su nas dočekali otvorena i radosna srca. Naravno, svi su se veselili paketima ali mislim da su se više veselili zbog onih par minuta razgovora. Jer kad čovjek vidi neke osobe kako su same, slabe i bespomoćne tek tada shvati koliko mora biti zahvalan Bogu što je zdrav, što ima drage ljude pokraj sebe jer mnoge od njih ne cijenimo. Vidimo koliko nam nedostaju tek kad ih izgubimo. A naša najveća nagrada je bila osmijeh na njihovim licina. I od srca zahvaljujemo svima koji su na neki način pomogli našim nemoćnim župljanima, bilo to materijalno ili novčano. Vjerujem da mnogima to nije bio problem i da to što su učinili je samo jedna kap u moru ljubavi.
Učinimo sve da se ovakve akcije ne događaju samo za Božić, nego više puta kroz godinu. Vjerujem da će tako mnoge osobe biti veselije.
Post je objavljen 24.12.2008. u 11:34 sati.