Zaista, kažem vam, ništa nije isto kao nekad. Ali ništa.
Nekad davno, u doba moga dječaštva, postojale su tri temeljne boljetice. Jaka prehlada (sa ili bez febre), bronhitis i početak upale pluća. Posebno me oduševljavala ova posljednja zbog činjenice da mi se ovaj POČETAK nikad nije razvio u nešto pogubnije a za što je najzaslužnija moja gospođa majka. Zapravo, kad malo bolje promislim, ne poznajem nikoga tko je imao jaku upalu pluća. O tome sam samo čitao u knjigama velikana pisane riječi. Njihovi sušičavi junaci trulili su na prozorima zagledani u sfumatično obzorje iščekujući bliski susret sa smrću. Ah, kako sam im zavidio, kako sam i sam želio pokupiti sušicu. Uživao sam u vlastitoj patnji uzrokovanoj nekom običnom dječjom bolesti i puno prije nego sam kod Gibran čitao kako vlastita patnja pročišćava dušu. ;)
A febre? Postojale su male febre (za koje se čak govorkalo da su najopasnije – to su one oko 37), klasične febre (između 37-38) i velike febre (38 – 38.8). Obično bi trajale 3 dana. Protokol je tu bio jasan. Aspirin, puno čaja sa limunom, preznojavanje – mijenjanje, jedan dan počeka i opet natrag u školu.
A danas? Danas je pogano vrijeme. Toliko je nepoznatih boleština kojima im ni imena ne znam. Zatrlo im se sjeme!! Nema šprance, nema mogućnosti predviđanja, sve je neizvjesno.
Pa i te febre. Nabildale se za ne-povjerovati. Nema više finih, tankoćutnih temperatura koja ti blago skrhaju tijelo, malo se poigraju tvojim životnim sokovima a onda polako, kako su i došle - odu. Ove danjašnje febre, to su Usain Bolt febre.
Prvić je jučer imala 39.5. Gledam je kako, onako sklupčana na kauču tužno gleda i dođe mi …
Ne postoji ništa tužnije od bolesne djece. I pri tom mislim na ove male, obične bolesti. Na one teže me strah i pomisliti.
Prvić popije sirup i vrlo brzo febra padne, raspoloženje naglo raste, kao da ništa nije bilo. Ali znam, doći će opet, samo se pritajila, čuči kurva u prikrajku i vreba svoj trenutak.
Drugić je pokupila iste bacile. Ona ima samo 39 što znači da je to mlađa sestra boleštine koja je ophrvala Prvićku.
Ali bit će dobro. Ide Božić. (Pa što ako neće kolendavati?) Ide rođendan. Pa još jedan rođendan. I onda Nova godina. Nema veze, bit će dobro. Žena i ja. Mi možemo oboljeti i poslije Nove godine. Nije preša. Uostalom, odavno sa prozora nisam gledao sfumatična obzorja. Sumnjam da bi i znao.
Sretan vam Božić čeljadi.
Post je objavljen 24.12.2008. u 10:19 sati.