Božić je. Do jučer, čini mi se, iako mi se to uistinu samo čini bila sam jedna od onih koja se smijala kad bi najstariji iz obitelji molio Boga- obično Oče naš, pa zatim za žive i mrtve uz blagoslov hrane. I onda na kraju kruh umočen u crno vino, što bi radio najmlađi pa ga ne bi cijelu godinu zabolilo grlo.
Mi djeca nismo smjeli jedne druge pogledati za vrijeme molitve jer bismo prasnuli u smijeh.
Danas sam ja najstarija. Još uvijek se prisiljavam biti ozbiljna.
Ove godine sam odlučila napisati molitvu koja neće biti standardna. Istina Oče naš ćemo izmoliti, to da . To je jedina molitva koja nam je ostala od Isusa. Savršena je. Sve je u njoj sadržano. Oprostiti treba. Mi onima koji su nama učinili zlo, a i Bog nama koji smo drugima i sebi činili zlo.
I čuvaj nas od zla.
Dva zadnja komentara, danas sam vidjela, u mom postu o vlč. Sucu, su prava bljuvotina izvučena sa dna vražje kace. Bilo ih je i više, naravno doslovno anonimnih, izbrisala sam ih jer su vrijeđali, a ove nekako oklijevam izbrisati.
Ne ljutim se. Žao mi je ta dva komentatora. Ne znam zašto sve to izaziva toliku mržnju. Ne mislim samo priča oko vlč. Suca. Mislim na mržnju prema vjernicima. Pitam se jesam li ja ikad tako reagirala na nevjernike. (Mogu reći i teisti ili ateisti, ali to jest vjera i nevjera)
Zašto nama vjernicima kažu da smo zaostali, glupi, neznalice i slično zato jer vjerujemo.
Ne da mi se, a bilo bi glupo, priznajem, nabrajati vjernike Nobelovce ili predsjednike država ili razne umjetnike i ljude od znanja koji su vjernici, a ne može ih se baš proglasiti glupanima i primitivcima.
Iako je sve to nebitno. Mislim tko smo i što smo. Ako se pažljivo čita Stari i Novi zavjet uočit će se vrlo čudna stvar.
Duhovni svijet, sam Bog i njegov sin Isus (iako tu je polovica gena zemljanke) kao da su u raskoraku s nama svjetovnjacima.
Bog cijeni i hvali skromnost, siromaštvo, poniznost- poznata je ona “Prije će deva kroz ušicu igle, nego bogataš kroz vrata nebeska.“ I ona: -Nemoj odmah sjesti na čelo stola nego sjedi negdje među zadnje, pa ako si važan bit ćeš pozvan…
Nisam sigurna da dobro citiram, ali to je smisao.
Pa samih deset Božjih zapovjedi: ne ukradi, ne ubij, poštuj….
Nalazimo li se mi ljudi negdje u zapovijedima ili bar negdje u blizini?
Molit ću i danas. Osam nas je na okupu. Nedostaje jedan sin i njegovi, ali u mom je srcu. Volim ga kao i ostale.
Moj Bože, molim, budi nam milostiv da budemo sretni, i volimo se. Poštedi nas teških bolesti i zla u našim srcima. pomozi nam da budemo bolji.
Sretan Božić svima koji navrate, ali i cijelom svijetu želim dobro i mir.
Post je objavljen 24.12.2008. u 09:41 sati.