...ispričavam se sebi jer već dug nemam snage priznati u što se sve pretvorilo...molim aplauz za ovaj pokušaj....eh,nema me...
...koliko puta sam pričala ovu priču?ne znam,ne brojim više..danas stojim na rubu i tako je lako bilo nestati da sam samo imala snage,padam u nesvijest i ne shvaćam u tom trenutku da mogu sve završiti...kasno pališ,kukavice...postoji nešto što me tjeralo da danas ipak nastavim disati,ne znam što,ne mogu to još uvijek pronaći...još jedan Božić sama,da to me boli...to što nemam snage vjerovati više u čaroliju koja nas uvijek dovede jedno do drugoga..i gledam ga danas izgubljeno,ne primječuje me...prolazim i ne pozdravljam ga...ne,nije mi bilo lako...zamišljam da je samo prolaznik,netko koga ne poznajem i tad shvatim da mi je taj prolaznik uzeo sve,on posjeduje sve što ja imam...zašto?zašto još uvijek?zar nisam rekla da je kraj,da,pokušala sam,ali uvijek me nešto podsjeti...uvijek se u mislima vraćam na one divne dane kad sam ga tako lako voljela....želim li mu što reći?ne znam....ja nemam više riječi za njega...ne znam što mu reći....ni ne želi da mu išta kažem,zapravo ne želi da postojim....ne ne primječuje me....zar još jedan Božić molim za onu staru čaroliju u koju sam toliko vjerovala....ne znam.....ipak da.............još jednom za kraj...kakav kraj? Koga lažem?samo sebe...nemam koga drugoga...a sada idem...što dalje od njega...kamo?ne znam...znam da nemogu vratiti ovaj put vrijeme,da ne mogu sve ispočetka...u redu...znam...točno u ponoć kad kazaljke se spoje......srce će još jednom puknuti,oni komadići koji su ostali...........kraj
Post je objavljen 23.12.2008. u 21:13 sati.