Kada nakon dugo vremena iščekivanja priuštiš sebi željenu igračku,poželiš da te onaj lijepi osjećaj čim duže ispunjava.Pitam se koliko su odrasli zaista odrasli te koliko je od djeteta ostalo u u nama?Djeci roditelji daju okvire unutar kojih se osjećaju zaštičeno.Tko će to pružiti nama odraslima?Da li nedostatak okvira i ograničenja, mene ,a možda i one druge i drugačije ,vodi u nekontrolirano,opsesivno-kompulzivno,ovisničko ponašanje o kojekakvim novitadama modernog doba?
Post je objavljen 23.12.2008. u 20:30 sati.