Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/levantino

Marketing

Kako je bijeli labud postao crni a da sam to nije znao - kraj

Šesti dio : Epilog


I tako su se Simonu otvorila vrata.

Crni su ponovo došli tražiti Simona. Ovoga puta Simon je istupio "Idem k vama" rekao je.
Bijelo Jato šutjelo je.
"Idem k vama ali tražim da kad prođe zima i kad prestanem plesati da dobijem mjesto Pomoćnika Vođe". Crni su pristali. Ionako još nisu imali Vođu, a kad ga nađu neka Vođa onda razmišlja o Pomoćniku i neka on to rješava.

Bijelo je Jato nakon smrti Crnog Vođe dobilo malo više prostora. Bolje rečeno iskoristilo je paniku Crnog Jata i proširilo se po Jezeru.
Nikoga nije bilo da ih otjera. Nikog organiziranog naime nije bilo da im to zabrani.
Mislili su "ako Simon ode Crnom Jatu možda će nešto moći učiniti za nas", isto su mislili što je i Simon pomislio kod prve ponude da prijeđe Crnom Jatu.

Zima će proći. Hrane će bit. Simon više neće morati svaki dan plesati. Onda će biti na položaju Pomoćnika pa će se vidjeti.
A do druge zime svi se mogu organizirati i pokušati nastaviti život na Jezeru u zajednici, a ako to ne uspije mogu se pripremiti za Put na Jug.

I tako je Simon otišao.
Još je malo plesao za Ljude te hranio Crno Jato i sebe. Bijelo je Jato živjelo od ostataka koje bi Ljudi donijeli, no nisu više dolazili u tako velikom broju odkad Simona nije bilo.

A onda je došlo proljeće. Hrane je bilo posvuda. Nije ju trebalo zarađivati plesom i predstavama.
Crno je Jato izabralo novog Vođu. Simon mu je bio Pomoćnik.
Zaboravio je Bijelo Jato. Za njega je sada postojalo samo jedno Jato. Jato Labudova. Možda je to i dobro. A možda i nije.

Bijelo i Crno Jato žive na Jezeru.
Jezero više nije lijepo i ugodno za život kakvo je bilo prije, dok su ga nastanjivali samo Bijeli Labudovi i Male Patke. Ali živi se.

Bijelo je Jato naučilo : gledaj u nebo i prati znakove. Nikada se nemoj opustiti i prepustiti ugodi. Čuvaj ono što imaš , jer preko noći možeš to izgubiti.

Crno Jato nije ništa naučilo. Oni kakvi su bili takvi će i ostati. Zauvijek.

Možda jednom odu. Možda im Jezero dosadi. Možda nemiran duh i divlji instinkt pobijedi, te odluče letjeti na neku drugu Rijeku i neko drugo Jezero. Možda.
Do tada...


-kraj-



Post je objavljen 23.12.2008. u 13:47 sati.