Moram priznati da me je šokiralo kad sam u jednim dnevnim novinama pročitala izjavu susjeda čovjeka kojeg je drugi čovjek sasjekao mačetom. Ovaj prvi, sasjećen, uspio je pobjeći iz stana na stubište, te je ozlijeđen i krvav zvonio i lupao susjedima na vrata, a nitko mu nije htio otvoriti i pomoći. Pametan susjed veli da mu nisu htjeli otvoriti vrata jer nisu znali što se događa, a znali su da je homoseksualac, pa bi se mogli zaraziti HIV-om jer je krvario.
Ajme ljudi!!!
Mene je to iživciralo do daske. Susjed im je. Znaju ga. I puštaju ga da iskrvari na stubištu jer MOŽDA ima HIV!!!
Kaj bi tak razmišljali da naiđu na saobraćajku? Kaj ak je ozlijeđeni homić i ima HIV?!
Da ne pričam da se HIV ne može na taj način dobiti....
Druga sitacija koja me šokirala dogodila se prije par dana. Idem s posla doma i spuštajući se niz stepenice vidim nešto čudno popriječilo se na kolnom dijelu haustora. Izgledalo je kao par odbačenih deka. Priđem bliže i vidim žena leži na podu. Pitam je dal da zovem hitnu. Neće. Pitam je dal joj treba pomoć da je dignem. Neće. Pozlilo joj, pa se legla. Gledam je kako leži, pričam s njom i mislim si kak je ne mogu samo tako ostaviti i otići svojim putem. Pričekat ću malo da vidim dal će joj biti bolje. Kad dođe policajac i pita me jesam li ja zvala, te što se dogodilo. Ne, nisam zvala i ne znam što se dogodilo. Ženu sam našla kako leži. Policajac mi veli da mogu ići i tak ja odem.
I dalje mi je enigma kak je netko mogao zvati policiju, a ne ostati uz ženu dok policija ne dođe. Pa dobro, kakvi su to ljudi? Svatko gleda samo sebe i nije ga briga za drugoga, nije ga briga što mu čovjek umire pred vratima, nije ga briga što mu pred vratima žena leži u nesvjesti....Najveći domet je zvati policiju i dalje se ne živcirati oko takvih "sitnica". Zar su ljudi postali toliko neosjetljivi na druge? Žalosno. Izgleda da nam je potreban još jedan potop...
Post je objavljen 23.12.2008. u 13:41 sati.