Marketing
BEGIZMI 99.
ŠIT HEP'NS
Kaže se da sranje nikad ne dolazi samo. Govna se negdje na nebu gomilaju, onda se pregrupiraju ko vojska, čekaju moment i napadaju u valovima. Kad krene kiša govana, nema tog govnobrana da te zaštiti. Možeš jedino trčat u napad, hvatat zaklon i molit Boga da govno tebe ne strefi u ćelenku. Posranom suborcu pomogneš ako možeš, ako ne možeš vratit ćeš se po njega ako i tebe ne zasere. A kad osvojiš govnaru, pregrupiraš se, pokopaš mrtve, okupaš posrane i ideš dalje. Do slijedeće govnare.
Život je sranje. E, da je barem kroz gusto granje, pa da koje govno ostane u krošnji.
Nakon što su mu riknula dva od tri pojačala, a studio koji je inače besprijekorno radio najprije poplavio, a potom postao privremeno onesposobljen zbog nekompatibilnosti nove kartice, Bego je shvatio da sranja uvijek idu u paketu po tri. Iako je ovih dana kišilo, pogodilo ga je govno iz vedra neba.
the Aliens feat Peco Petej (to je ono kad Begu puste da pjeva Paraniod)
Leon i Bego razgovaraju na mobitel.
Bego: "Imam izdavača za Aliense. Ajmo se naći."
Leon: "OK, u Splitu sam. Za deset minuta u Elyja."
Bego izlazi iz kuće i spušta se do Elyja. Kako je pljuštala kiša, ulica je bila klizava i on junački otrese pljoštimice na leđa. U šoku od boli ostane ležati u lokvi vode, a onda polako pomakne najprije nožne prste, a onda i ostatak ekstremiteta da utvrdi nastalu štetu.
Bego: "Jebem im majku okupatorsku i domaću izdajničku!"
Dotrčava susjed: "Kome?"
Bego: "Mlecima, Austrougarskoj i srednjevjekovnim seljačinama koji su uzmali kamenje iz Palače i gradili ove ulice. Sjebali su i mene i povijesni spomenik. Jebemti, natukao sam krmenadle!"
Susjed: "Hoću li zvati Hitnu?"
Bego: "Jesi normalan? Imam ja i pametnija posla od brige za svoje zdravlje. Samo mi pomozi da se osovim."
Ulazi Bego u Elyja držeći se za mokru guzicu i leđa: "Mala, litru vina i deset kušina. Boli me guzica."
Konobarica vari od smijeha, a u kafiću u kojem se inače okupljaju samo muškarci (alkoholičari, bauštelci, kontrolori iz autobusa...) niti jednog muškog, a pet-šest (za ne vjerovati!) finih dama piju kavu i čvakaju.
"Uh, jebemu svece! Škužajte." procijedi Bego i prdne od muke. Uto dođe i Leon.
KRETANJE JE ODLIKA KRETENA
Leon: "Kako si se uspio tako sjebat?"
Bego: "Kao da za to treba završit fakultet!"
Leon: "Boli te?"
Bego: "Prestrašno. Stukao sam litru vina i nije me taklo ni ovoliko. Sad ću još i jetru spizdit."
Leon: "Možeš li se kretati?"
Bego: "Zašto bih se kretao? Kretanje me i sjebalo. Znao sam da moram ostati doma kad vani padaju govna. A ja se kreten idem kretati po kiši."
Leon: "Ne možeš ti biti kreten. Kreteni su stanovnici Krete. A ti si običan idiot."
Bego: "Stanovnici Krete nisu kreteni nego krećani. Oni koji se kreću."
Leon: "A kojim jezikom govore? Krekeću?"
Bego: "Bogami ću i ja prokreketati po ovome vremenu. Osjećam se ko žaba u vodi. Samo me nemojte ljubiti da ne postanem princ."
Leon: "Trebao bi se ipak baviti nekakvim tjelesnim pizdarijama. Da si gipkiji, ovo ti se ne bi dogodilo."
Bego: "Da sam bio pijan, ovo mi se ne bi dogodilo. Pijanac padne ko vreća i ne razbije se. Ja sam idiot izišao na kišu trijezan i kad sam se poskliznuo, refleksno sam se ukočio. Zato sam se stukao."
Leon: "Neke lagane vježbe ti ne bi škodile. Mogao bi sa mnom na Kozjak."
Bego: "Pa da mi se zamanta od čistoga zraka! Znaš li ti da je kisik smrtonosan? Jebate, koje sam ja sreće, od svih mogućih planeta inkarnirao sam se baš na ovome s najopasnijom atmosferom. Znaš šta Vede kažu? Čovjekov životni vijek je određen u trenutku njegovog rođenja. Ali ne kronološki, ne godinama, mjesecima i danima, kako to tumače ovi zapadni kvazi-nadri-parapsiholozi i astrolozi, već količinom zraka koji udahne. Zato yogiji žive stoljećima. Ne dišu. Disanje ubija! Od kisika nam oksidira tijelo i zato starimo. Uh, iznervirao sam se, moram odmah zapalit još jedan duvan."
Leon: "A teretana? Tamo ti nema kisika, samo smrad."
Bego: "Je, probao sam. Dvjesta kuna mjesečno, mislim ja nije puno, ali ajde. I na kraj mjeseca dođem ja po lovu, a lik da ja moram platiti njemu. Jebate, govorim mu ja, znaš li ti koliko sam ja tebi utega podigao i još da ti platim! Da je meni do rudarenja istovario bih šleper, pa bi platili oni meni."
GDJE GOD ODEM, TAMO SAM I JA
ludi Pjer
Bego stoji na kiši i čeka dostavu. Pritom nehajno psuje. Najednom nailazi krumpiroid od glave, poznata lubanja...
Bego: "Alo Pjer, ma jesi li to ti?"
Pjer: "Leš? Jebate, nisam te vidio trideset godina!"
(Leš je bio Begin nadimak dok je bio mlad. Danas ga više nitko tako ne zove, jer su skoro svi koji su ga tako zvali već pomrli, tj. dostigli to stanje prije njega. Možda su mu zato žene govorile da je nesposoban.)
Bego: "Super, sad kad si me vidio pomoći ćeš mi odtegliti madrace i podnice do doma jer me bole leđa."
Poslije akcije tegljenja njih dvojica sjedaju na piće. (Kakav neočekivan obrat!)
Pjer: "Opet se kućiš? Koji ti je to put?"
Bego: "A tko će znati. Svaki put kad se promijeni žena, ona bivša sve odnese, a ja sve kupim novo."
Pjer: "Znam tako je i meni. I ja se ženim četvrti put."
Bego: "U to ime..." (kucnu se) "Činčili! Mala, daj još jednu turu! Isto i isto."
Bego: "I šta radiš ti ovdje? Ne ribariš u San Diegu?"
Pjer: "Došao sam kad sam čuo da je Gobo umro." (vidi Adio Gobbo)
Bego: "I kad se vraćaš?"
Pjer: "Ne vraćam se, vratio sam se. Kad idem tamo onda odlazim, a kad dolazim ovamo onda se vraćam. Nisam ja poput ovih ostalih, kad su tamo onda su veliki hrvati, a kad dođu doma onda su amerikanci."
Bego: "Je, i vlaji kad odu bauštelit u Njemačku tamo su veliki hrvati, a ovdje govore: kod nas u Njemačkoj ovo, kod nas u Njemačkoj ono."
Pjer: "Ti su ljudi stranci i ovdje i tamo. Tamo hrvati, a ovdje amerikanci, njemci, australci... koji glupi mentalitet!"
Bego: "Jebe me se, to je njihov izbor. Tamo se ne mogu prilagoditi, a ovdje se prave važni. A mogli su kao mi svuda biti doma, a ne svuda stranci."
Pjer: "Najveći kompliment mi je dala jedna baba u Komiži. Ovi moji kad se vrate drže se skupa i ne komuniciraju s domorocima, a ako i govore komiški, onda govore s američkim naglaskom. A ja fino pozdravio i znaš šta... sjetila me se! Kaže, evo našeg Pjera, neće njega ni Amerika ni Rusija prominit."
Bego: "Baš lipo."
Pjer: "E, a žena je mislila da će me promijeniti, hahaha!"
Pjer: "Znaš, kad sam čitao mailove, kaže mi prijatelj kako to da te ovaj Bego zove ludi Pjer? Ti se na to ne ljutiš?"
Bego: "Tako smo se zvali onda... jesi mu rekao da su mene zvali Leš?"
Pjer: "Ne. Rekao sam mu da ima raznih Pjerova... Šan Pjer, Robes Pjer, Ludi Pjer..."
Bego: "... Kompju Pjer... ne, Kompju je Tjer."
Pjer: "A Inži je Njer."
Bego: "Onda, kad se vra... kad odlaziš?"
Pjer: "Nikad. Neću da me vrate u škatulu."
Bego: "Zašto bi ikoga vraćali? Kad već ne jedemo mrtve nego zakapamo, zar nije isti kurac gdje ćeš bacit leš?"
Pjer: "Eto, i ti si prošao pola svijeta, pa si se vratio ovdje. Vratio sam se i ja. A većina se nikad ne vrati."
Bego: "Biće su glupi pa se ne znaju vratit doma. Ja znam čitati kartu."
Pjer: "Ljudi odlaze jer traže, jer su frustrirani, nezadovoljni, bilo ekonomski, emocionalno ili na neki drugi način. A ja, sve što sam tražio, našao sam u sebi."
Bego: "Eto, napravio si pun krug u svakom smislu. Čak i bukvalno, oko Zemlje."
Pjer: "A zašto si ti uopće odlazio? Nisi imao ekonomskih problema."
Bego: "Bio sam nezadovoljan drugim stvarima. Bježao sam od sebe, ali gdje god bih otišao i ja sam bio tamo. Na kraju sam shvatio da sam svuda, sveprisutan, pa sam došao ovdje. U biti je svejedno gdje sam kad sam svuda, ali mi ovdje živi prijatelj advokat koji me uvijek razvodi, a imam i stan pa ne moram plaćati podstanarstvo. Čovjek treba živjeti tamo gdje mu je dobro uz najmanje rada."
Pjer: "Rad je sranje! Od njega nemaš vremena ni za sebe, a ni za obitelj. Zato brakovi i idu u kurac, a djeca postaju kriminalci."
Bego: "Točno. Slobodno vrijeme je svetinja. Možeš se posvetiti sebi, svojim porocima, frustracijama, paranojama... ukratko, duhovnom životu."
Bego: "Mala, daj nam još jednu turu!"
Pjer: "Nemoj, ja ću zvati. Neću da ispadnem u kurcu, kao pomogao sam ti pa mi plaćaš piće, a nismo se vidjeli trideset godina!"
Bego: "Ne, ja baš hoću da ti ispadneš u kurcu da ne bih ispao ja koji te nisam vidio trideset godina pa te odmah uposlio."
CENTAR SVEMIRA (BEGOCENTRIČNI SUSTAV)
Na kavi s Borgmanom.
Borgman: "Pa dobro, zar ti stvarno vjeruješ da si centar Svemira?"
Bego: "Da."
Borgman: "Ti ne da si egoista, ti si begoista!"
Bego: "Možda, ali to je logično."
Borgman: "Kako?"
Bego: "Jednostavno. Za razliku od našeg današnjeg, Kopernikovog heliocentričnog sustava, stari grci su imali geocentrični sustav kojim su određivali položaje planeta. Zašto ga nismo zadržali i danas?"
Borgman: "Radi lakšeg računanja položaja planeta."
Bego: "Samo je naizgled lakše. Grci su najvjerojatnije geocentrični sustav preuzeli od Indijaca putem trgovačkih veza, kao i većinu drugih znanja, samo naš zapadnocentrični svjetonazor to nikada neće prihvatiti. No dobro, to je druga tema, da sad ne idemo u širinu. Vedski spisi sadrže kozmologiju Vedante, koju bih ja shvatio kao geometriju multidimenzionalnog svemira i Itihase, koje su srodne današnjoj astronomiji, samo im je Zemlja u centru. Njihove tablice su stare pet tisuća godina, ali i danas iz njih možeš točno odrediti položaj bilo kojeg planeta. Itihase su u stvari bile alat za astrologiju."
Borgman: "Dobro, objasni mi kako je samo naizglad lakše računati u ovom ili onom sustavu."
Bego: "Zemlja se ne okreće oko Sunca, Zemlja i Sunce se okreću oko zajedničkog težišta. Sva gibanja u svemiru su relativna i svejedno je što ćeš uzeti za centar. Ako uzmeš Sunce za centar, onda se planeti okreću oko njega, a Mjesec, koji se okreće oko Zemlje, u odnosu na Sunce radi epicikle, baš kao i svi ostali mjeseci oko svoji dotičnih planeta."
Borgman: "A ako za centar uzmeš Zemlju, onda se Mjesec i Sunce okreću oko nje, a planeti rade epicikle oko Sunca."
Bego: "Točno, što god uzeo za centar, imaš pun kurac složenih gibanja i izračun je jeben kako god okreneš. Stoga, nije li logičnije za centar uzeti točku s koje promatraš?"
Borgman: "A to je Zemlja."
Bego: "U našem slučaju, da."
Borgman: "Kako to objašnjava tvoj bolesni egoizam?"
Bego: "Ja sam te sustave još više usavršio i smislio egocentrični sustav."
Borgman se smije: "Ispravak, begocentrični sustav."
Bego: "Ako želim otići do šanka, zašto bih ja računao položaj šanka u odnosu na Sunce i svoj položaj u odnosu na Sunce, ili Zemlju, ili bilo koji drugi kurac, pa onda proračunavao putanju kojom moram proći? Odmah izračunam položaj šanka u odnosu na sebe i doviđenja! Ja univerzum promatram iz svoje glave, nije li onda logično da sam ja sam sebi ishodište koordinatnog sustava?"
Borgman: "Ti si znači nula."
Bego: "Eto, bar nisam negativac. Nula je veća od minusa."
(nastavit će se)
Post je objavljen 23.12.2008. u 12:27 sati.