Kada bi barem problemi osjetili da vrijeme da se malo povuku...pričekaju...vrijeme je Božića...vrijeme je - za mene odmora.
Ali nema.
TO je i dalje u našoj obitelji. Teška ovisnost...teška borba. Malo se primirio, dao malo nade i opet...
Umori sve to, obeshrabri sve to...
Usponi i padovi, dizanje, puzanje, hodanje, spoticanje...neprospavane noći, usiljeni smješak za djecu, za posao, za susjede, za dućan...a unutra plačeš i osjećaš jad i nemoć.
Odlazim na odmor i neće me biti jedno vrijeme...
Svima meni dragim novim virtualnim poznanicima želim mir...barem ovih dana.
Voli vas zelena...
Post je objavljen 23.12.2008. u 08:30 sati.