Možemo li iskreno oprostiti ono što ne možemo zaboraviti?
Sarah Jessica Parker kao Carrie
.. terete iz prošlosti svatko od nas vuče iz dana u dan.. samo rijetki od nas se ih riješe.. ponekad se pitam čemu sve to i do kad budem morala trpjeti neke stvari koje me pogađaju, a ne mogu ih jednostavno iskljuciti iz života??? sve bi bilo lako da je to bilo i ostalo tako kakvo je bilo, al to se sve povećava i moja leđa sve teže podnose, a tu su i novi ljudi, nove stvari koje mi sve vise i vise znaci i koje cak i volim, koji također doprinose svoj teret... teško je na novo vjerovati ljudima, teško se opustiti, teško se otvoriti... i ponekad bi htjela pričat i pričat da olakšam dušu,a nema onih kojima sam to mogla.. pa se javlja ona stanje bespomoćnosti, ono kad mijenjaš raspoloženja i misli nekoliko puta u minuti.. i opet bi pričala, dijelila svoj teret, ali... uvijek postoji taj ali koji zezne gotovo sve dobre stvari u mojem životu...
dugo se nisam javljala, mozda predugo, prsti mi već otupjeli, nekad su na sam spomen novog posta sami letjeli prema tipkovnici :)