Jedan jedini dan na plaži! Zahvaljujući Tazari. Nikako da prežalim što nisam uspio zaključiti ovo putovanje s više dana na plaži. Ali s druge strane, Tazara je, moram priznati, bila zanimljivo iskustvo i na neki veoma čudan način svidio mi se taj vlak čiji sam i posljednji milimetar upoznao u ona četiri dana koliko sam bio u njemu. Ali ne bih ponovno prolazio kroz sve to. Ne. Jednom je bilo dovoljno.
Plaža u Pajeu nije takva da bi se doma pisalo o njoj s velikim epitetima. Slušao sam puno o Zanzibaru i njegovim plažama, očekivao puno i na kraju sam ostao razočaran. Pijesak je bijel i gladak doslovno poput brašna. Takav još nigdje nisam vidio. Ali plaža je prekrivena i s mnogo morske trave, zatim nešto smeća koje je more tko zna odakle donijelo, a nitko nije očistio, a tu je i trilijun sitnih školjaka koje se lome pod nogama što nije posve ugodno. Po plaži tu i tamo projuri koji lokalac na motoru, a ostali su turisti, siguran sam oni koji su došli avionom (najčešće iz Njemačke) u paket aranžmanu i koji osim plaže u Zanzibaru i možda Stone Towna nisu vidjeli ništa. Možda su posjetili neko od sela napravljenih za turiste gdje šeću Masaii u svojoj šarenoj odjeći, iako se niti jedan Masai nije rodio, nije živio i nije umro na ovom otoku. Ima nekoliko “Masaija” i u mom resortu. Sve je preturistički i to nije ono što tražim. Jučer sam u Stone Townu primjetio dosta plaža-turista. Danas ih viđam ovdje na plaži. Prezirem ih. Otvoreno priznajem. Mogu ih nazvati i turistima pod staklenim zvonom. Što su oni saznali o pravoj Africi?! Ništa. Ali vratit će se doma i reći da su vidjeli Afriku. I hvalit će se time. I pričati da je Afrika prekrasna i da je Zanzibar prekrasan. Afrika jest prekrasna, ali ne zanzibarsko viđenje Afrike. Stavio bih ruku u vatru da se nitko od njih nije vozio satima zguran u kombi s dvadesetak drugih putnika i s nečijim laktom u bubrezima. Ili čekao satima na prijevoz. Ili jeo hranu na uličnim štandovima.
“Bio sam u Africi. Toplo je, prljavo i siromašno.”, već vidim riječi jednog takvog zanzibarskog plaža-turista po povratku kući.
Do sada nisam vidio preveliku razliku između putnika i turista. Uvijek sam bio mišljenja da je svaki putnik turist, a svaki turist putnik. Ali nakon mojih 10000 kilometara kroz Afriku i njihovih desetak kilometara od zračne luke do resorta u Zanzibaru, te stvari vidim danas kristalno jasno. Putnik putuje da bi upoznao, a turist da bi se zabavio, da bi potrošio višak novca, da bi ubio negdje vrijeme. Bilo gdje.
Bacam se u vodu nekoliko puta tijekom jutra iako i u vodi ima dosta trave. Potom je nastupila oseka u ranim poslijepodnevnim satima i kupanje više nije bilo moguće. More se toliko povuklo da je ostao plićak, puno mulja i još više trave...
Post je objavljen 15.10.2008. u 22:52 sati.