JACQUES HOUDEK Crno i Bijelo
Žak, Žak, Žak.....Tako puno dojmova, a toliko malo vremena. Zaista, mogao bih napisati cijeli esej o njemu. Možda sam jednostavno predobar psiholog pa vidim i čujem i ono ispod površine, nešto što većina ne vidi i ne čuje, ali neke ljude na našoj estradi jednostavno ne mogu probaviti. Pokušavam, trudim se i trudim i ne mogu. Ne ide. Kao da vam netko daje hranu od koje vam se diže želudac. Možete ju strpati na silu, ali je pitanje sekunde kad će izaći van.
No osnovna razlika između Žaka i ovih drugih neprobavljivih (neću ih sada imenovati, ako ste čitali ovaj blog od samih početaka, vjerujem da znate o kome se radi) je što Žak zna pjevati. Zna on pjevati jako dobro, ali isto tako ne zna procijeniti kada kako pjevati. Da se ne pjeva svaka pjesma na način na koji on to zamisli i da to ne zvuči uvijek dobro. Najbolji pokazatelj toga bio je kad mu je na vlastitom koncertu kao gost pjevao Marko Tolja i porazio ga big time. Ušetao se, otpjevao svoje u maniri "evo, pogledaj kako se to pjeva" i otišao. I ostavio Žaka da nastavi po svom. Ali žao mi je Žaka u jednu ruku. Sigurno je takav glas ujedno i veliki teret. Znate da imate dobar glas, bolji od prosjeka. Znate da imate sluha, znate da znate pjevati. Pa kako onda ne biste tu i tamo ispustili pokoju psovku, pokazali neodgoj, pa čak i bahatost preko mjere. Jer "kaj će tam neki polu-nešto nekaj protiv Žaka koji tak super pjeva". Ali ne ide to tako. What goes around comes around......Dok neke stvari ne riješi sam sa sobom, i dalje će mu većinska publika biti - djeca.
Osnovni problem ovog albuma (kao i većine kod nas) je ta neka žanrovska neodređenost. Nema neko pravilo koje određuje da to ne smije biti tako i da mora biti drugačije, ali neke pjesme ovdje se nisu trebale naći. Barem ne u ovakvim kombinacijama. Nakon nekoliko godina staža i estradnog iskustva, pjevač njegovog kalibra ne bi si smio dopuštati da mu se na albumu pojavljuju pjesme koje kao da smo već čuli na prošlima (primjerice Dužna Si). Imamo tako s jedne strane ozbiljni kvalitetan pop (vrlo dobra Kao Kiše Kap, Princeza s izvanrednom Ivanom Husar o kojoj uvijek pa tako i sada imam samo riječi hvale, Koliko Si Me Voljela, Opasna Žena) a s druge nekakve mlake sanremovske kopije, nepamtljive pjesme loše produkcije. "sve su mi stvari manje važnje jer si mi u centru pažnje", "moje oči ne biraju jer moje oči ne vide daleko"? Ajde Žak, možeš ti i bolje od toga. Pjesma Sat primjer je loše interpretacije u pripjevu (doslovce zvuči kao žena, kao i na još nekim pjesmama), kao i dobra Putujemo Snovima, upropaštena lošim ženskim vokalima, a moram posebno istaknuti i razočaranje u obliku dueta s Vannom, koja je očito pretplaćena na kićaste i bezvezne tekstove. Bojim se da je ona zaista izgubljen slučaj na našoj estradi. Koliko puta morate posrnuti da bi netko zaista pomislio da ipak niste toliko talentirana glazbenica kao što svi misle?? Samo usporedite dominaciju interpretacije Ivane Husar na pjesmi Princeza u odnosu na mlitavu i iritantnu Vannu na "Tiha Snaga".
Znam da Žak čita ovaj blog (barem nekad je) i htio sam recenzirati album upravo iz razloga da pokažem da unatoč netrepeljivosti koju imam prema njemu, nemam loše mišljenje o nekim njegovim pjesmama. No možda sam naletio na pogrešan album, ovaj ima premalo dobrih. Aleksandra Milutinović možda ima većih prioriteta.
OCJENA: 3+
DINO DVORNIK Pandorina Kutija
Općenito je nezgodno komentirati nekoga tko više nije s nama, još više zbog činjenice da je još nedavno bio tu. No probat ću album sagledati iz objektivne perspektive, neovisno o eto postojećim tužnim okolnostima.
Važnost uloge Dine Dvornika u hrvatskoj glazbi zaista je neupitna. Da me netko pita da nabrojim 5 najboljih hrvatskih pjesama, Ljubav Se Zove Imenom Tvojim zasigurno bi bila među njima. To je pjesma koja dira, pjesma koja je veća od glazbenika, veća od trenutka. Bio je svoj i originalan. Slično kao kod Žaka, i Dino je bio svjestan svog talenta. Njegovo nezadovoljstvo stanjem na hrvatskoj estradi bilo je očito, dao je to i sam do znanja. Ali je isto tako to često rezultiralo ne baš najboljim rezultatima u glazbenom smislu. Možda baš u silnoj želji da bude svoj, da bude drugačiji, napravio je i dosta loših pjesama.
Novi album, Pandorina Kutija, pojavio se nedavno u prodaji, a donosi relativno slušljivu mješavinu popa i funka, zapravo onih elemenata s kojima je uvijek najlakše baratao. Zanimljive su primjerice Zašto mi Radiš To i Nadahnuće, a tematski je zanimljiva i pjesma Ideja. Ima Dino ideje, svakakve ideje. Šteta što se više njih nije realizirao na način kao primjerice Pelin i Med, definitivno najjači trenutak albuma. Pjesma koja iskreno progovara o nečemu s čime se vjerujem mnogi mogu poistovjetiti. Odlično otpjevana, producirana i emotivno nabijena lako bi se mogla nametnuti u kategoriju pjesme godine.
OCJENA: -4
Post je objavljen 22.12.2008. u 23:53 sati.