Maaaa....
Osim jedne lokalne jet-set našeg malog sela fešte iliti domjenka, uz ful program "sjedeće" klope u našem hotelu (sic! da ne bi pomislili da mi nemamo hotel!), bok uz bok s direktoricom istog (pa su konobari skoro pa lebdjeli oko nas ) i gradonačelnikom - kojeg sam uspjela otjerati prije juhe.
Naime, lijepo sam čovjeku objasnila da ću mu elaborirati nekoliko loših poteza (barem kako ih ja kao svijetska putnica i rođena Zagrepčanka - čitaj stanovnik milijunskog grada) ove naše seoske vlasti, ali da ću mu dati vremena da se opusti i popije nešto...
Jebiga, čovjek je zgiljao prije juhice...
Nadam se da to nije zbog mene.
Onda smo u subotu u cik zore otišli na godišnju skupštinu "Veliki za male sa šećernom bolešću", ali o tome ću neki drugi put.
Bilo je dobro. Bilo je zanimljivih predavanja. I najbolje od svega - dođu i predstavnici različitih proizvođača opreme vezane uz šećernu bolest, pa se nadamo da će i nama poštar donijeti, kao što je obećano OVAJ APARATIĆ - OneTouchUltra - roza mini aparatić. Maloj nisam ništa spomenula. Da ne bude tužnih pitanja.
Pošto smo, igrom sudbine dobili i neke osobe iz javnog života (jer su im patuljci u međuvremenu dobili šećernu bolest) - ne, ne želim im smetati u njihovoj intimi pa ih neći imenovati, nadamo se da će se i naša udruga malo bolje promovirati u medijima.
Naime, bez obzira na mail-ove i pozive SVIM javnim glasilima i televizijama, nije bilo niti jednog novinara da obilježi naše druženje.
A moram napomenuti da je KBC Rebro referenti hrvatski centar za djecu sa šećernom bolešću, te da su osim nas - "običnih smrtnika" oliti roditelja, bili i doktori koji vode ostale centre u Osijeku, Splitu, Šibeniku....
Pa kud god pošli, nedajbože nam se nešto desi - imamo "vezu" tj. doktora koji zna kako s malim pacjentom - dijabetičarem. Vjerujte mi, to je jaako važna stvar!!
I što još?
Bole me leđa.
Od kolača i kolačića....
Koje sama mijesim, valjam, pečem, lijepim.....
I tko kaže da nisam WonderWoman???
Post je objavljen 22.12.2008. u 21:36 sati.