Ovo je priča za koju ste možda čuli, a ako niste, upoznajte je zajedno samnom.
Radi se o dvojici od tri tenora – Luciano Pavarotti, Placido Domingo i José Carreras koji su uskomešali svijet svojim zajedničkim pjevanjem.
Čak i oni koji nikada nisu posjetili Španjolsku, znaju za sukob između katalonaca i madrižana, odktad se katalonci bore za autonomiju od dominantne Španjolske s centrom u Madridu.
Tako se dogodilo da je Placido Domingo madrižanin a José Carreras katalonac.
Zbog političkih razloga, 1984. godine, Carreras i Domingo su postali neprijatelji.
Budući da su bili vrlo popularni i viđeni po cijelom svijetu, oba su u svojim ugovorima izjavili da će nastupiti samo ukoliko onaj drugi ne bude pozvan.
Godine 1987., Carreras se sreo s puno neumoljivijim i većim neprijateljem nego što je to bio njegov rival Placido Domingo.
Iznenadila ga je strašna dijagnoza: LEUKEMIJA!!
Njegova borba protiv kancera bila je bolna. Imao je brojne tretmane pored transplatirane koštane srži i transfuzija krvi koji su ga primorali da jednom mjesečno putuje u SAD.
Nesposoban raditi pod tim uvjetima, iako je imao značajno bogatstvo, visoki troškovi ovih putovanja i medicinskih tretmana iscrpili su njegove financije.
Pri kraju svojih financijskih mogućnosti, otkrio je u Madridu fundaciju čija je jedina svrha bila podržavanje tretmana bolesnika oboljelih od leukemije.
Zahvaljujući podršci “HERMOSA” fundacije, Carreras je pobijedio bolest i vratio se pjevanju.
Još jednom je postigao uzvišen i zaslužen položaj i pokušao se priključiti fundaciji.
Čitajući njihove propise, otkrio je da je osnivač, najveći ulagač i predsjednik fundacije bio – nitko drugi već Placido Domingo.
Kasnije je otkrio da je Placido u početku osnovao ovu organizaciju sa svrhom da mu pomogne kod tretmana, ali je odlučio ostati anoniman da ga ne bi ponizio zbog prihvaćanja pomoći od “neprijatelja”.
Ali najdirljiviji dio ove priče je njihov susret…
Iznenadivši Placida prilikom jednog od njegovih nastupa u Madridu, Carreras je prekinuo taj događaj i ponizno kleknuvši na koljena, zamolio ga za oproštaj i javno mu zahvalio.
Placido mu je pomogao i sa srdačnim zagrljajem zapečatio početak velikog prijateljstva.
U jednom intervjuu s Placidom Domingom, reporter ga je upitao zašto je tada bio osnovao “fundaciju Hermosa” . Pored toga što je pomogao “neprijatelju”, pomogao je i jedinom umjetniku koji mu je bio konkurencija.
Njegov je odgovor bio kratak i jasan:
“Ne možemo si dopustiti da izgubimo takav glas …”
Ovo je istinita priča o ljudskoj ljubaznosti i trebala bi nam poslužiti kao primjer i inspiracija, a pogotovo u ove predblagdanske dane, dane darivanja, dane ljubavi....
Dragi moji prijatelji, ljubi vas vaša Lili, otvorenog i iskrenog srca.
Ovom čestitkom želim Vam svima najsretniji Božić prepun ljubavi!!!
Post je objavljen 22.12.2008. u 21:33 sati.