Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/uskoplje

Marketing

"Ubilo ga, opkolilo ih..."

Tko su, imenom i prezimenom, ti "ljudi u odorama Armije BiH" koji su , kada je konvoj prolazio pored zadnjih kuća u Uskoplju, istrčali i otvorili rafalnu paljbu po kamionima?


Na današnji dan, 22.12.1993. godine, vraćajući se iz srednje Bosne, Konvoj Bijeli put prolazio je kroz Uskoplje. Kada je prolazio zadnje kuće, pred kamione su istrčali ljudi u odorama Armije BiH i iz automatskog oružja otvorili rafalnu paljbu po kamionskim kabinama. Na licu mjesta je poginuo vozač Ante Vlaić, rođen 1934., iz Splita, a tri sudionika konvoja su ranjena.
Inače, konvoj je iz Zagreba krenuo 10. prosinca 1993. godine, pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i uz pratnju predstavnika Katoličke crkve i Islamske zajednice. Trajao je 14 dana, a u Novoj Bili dočekan je sa suzama radosnicama i s do neba velikim "Hvala"!. Konvoj su pratili državnici, veleposlanici, crkveni velikodostojnici, medicinari, humanitarci, novinari, kulturni i javni radnici, a svih njih s vozačima bilo je 143. Bolnica u Novoj Bili bila je na izdisaju, ranjenici su umirali jer nije bilo osnovnih lijekova i medicinskog pribora. Glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline, koja je u to doba bila u potpunom okruženju deseterostruko jačih muslimanskih snaga.
Od konvoja Bijeli put proteklo je 15 godina, a tim povodom posljednjih dana često se, na raznim stranama, podsjećalo na tu veliku humanitarnu akciju. Iako raduje činjenica da se barem i ovako, prigodničarski, podsjeća na stradanja Hrvata (i drugih nemuslimana!) središnje Bosne, začuđuje i čak štoviše zabrinjava svojevrsni autizam hrvatskih političara, svećenika, humanitaraca i inih koji su o ovom događaju - često da bi podsjetili više na svoju važnost, nego na važnost Bijelog puta - govorili o putovanju u opkoljenu središnju Bosnu. Iako se slažem da u govor o Bijelom putu ni na koji način nije trebalo upletati politiku, ipak sam događaj nije moguće ni sasvim izrezati, izvući iz konteksta vremena i prostora u kojemu se on događao i u kojemu je bio prijeko potreban. A upravo, to je učinjeno u velikoj većini podsjećanja na Bijeli put: govorilo se o njemu na način naših baka, koje su u neka druga vremena, kada o tome nije bilo dozvoljeno ni govoriti, o lošim događajima govorili uopćeno, strogo pazeći da ni na koji način ne imenuju počinitelja(e): "ubilo ga", "zarobilo ga", "tuklo ga", "zatvorilo ga"....
Ne treba ni spominjati da takav, rekli bismo predpolitički, govor o ovom veoma važnom humanitarnom događaju, danas koristi mnogima, ali ni na koji način ne koristi onima zbog kojih je ova akcija i pokrenuta - Hrvatima središnje Bosne. Jer, poopćavajući govor o Bijelom putu, poopćavamo i govor o onima zbog kojih se na Bijeli put i krenulo, manjkav govor o njihovoj prošlosti rezultira i manjkavostima u njihovoj sadašnjosti i budućnosti.
Zbog svega se nadamo da će umjesto sintagmi "ubilo ga", "opkolilo ih" i dr. netko od spomenutih prigodničara potaknuti državnog tužitelja i institucije ove države da ispitaju tko su, imenom i prezimenom, ti "ljudi u odorama Armije BiH" koji su , kada je konvoj prolazio pored zadnjih kuća u Uskoplju, istrčali i otvorili rafalnu paljbu po kamionima.



Post je objavljen 22.12.2008. u 09:00 sati.