Sad kad su ovi radovi pri kraju, jasno mi postaje da pravi posal tek zapravo počinje. Je li lako? Nije. I svaki dan je sve to teže.
Ka treće, moju obitelj je shrvala nesrića našega maloga Luke, koji se na veliku sriću izvuka, ali ne bez posljedica.
Teško mi je o tome uopće govorit.....
Ka četvrto, prijateljica mi je iznenada završila na kirurškom stolu, a nakon pretraga koje su je psihički satrale, teško i nikako se nosila s problemom. Da nesrića ne dolazi sama pokazalo se i ovi put - ona došla kući iz bolnice, a muža joj hitna odvela s dijagnozom infarkta. Danas su oboje dobro, još se oporavljaju, a sve je to prošlo kroz moju dušu.....
I zato me nije bilo nigdi. I zato mi ni Božić nije šaren, i zato me ni božićnica ne more razveselit. I opet znan da će me razumit svi koji me znaju. I svi oni koji me ne znaju.
Fala in šta me u međuvrimenu niste zaboravili.
Vaša Peška.