DA MOGU...
Opet ta pjesma.
Pokidat će me
nježni ritam neostvarenih želja.
Da mogu...
Znati da si dobro.
Nazvati te i slušati tišinu tvoga daha.
Prići ti i upiti sav slador tvojih usana.
Nikada neće biti tako predivno
kao u tvome naručju,
tako nedovršeno kao naše noći,
tako bolno kao naša jutra...
i jeza koja me prolazi od straha
za nikad više.
Prestala je svirati Bogu hvala
ali je ostavila neizbrisiv trag,
kao ti na mojoj koži,
mirisan, čist, i svet.
Nerođeno dijete moje ljubavi,
nikada do kraja otvorena vrata raja.
Da mogu.....
spremila bih najljepši dan
da isprati našu noć
i potraje, zauvijek...
Post je objavljen 21.12.2008. u 21:10 sati.