Marketing
"Fixin' to die blues"
*progoni me Mardouin duh...ne znate tko je Mardou?Čitajte Keruaca, ali onda nemojte postati opsjednuti likovima iz njegovih romana...jok...i nemoj reći da te nisam upozorila...
Dakle, što imam za reći? Za par-nepar dana putujem u Beograd. Na promociju. Da.
*ogavna je činjenica da ne znam čitati svoje pjesme. Kad ih dohvatim, rastrančiram ih čitajući prebrzo, s knedlom u grlu. A 24.-og ću u Maloj dvorani SKC-a upravo to činiti. I vjerojatno zabrljati. Drž' mi fige.
Ispekla je kekse. Male, punjene grožđicama i komadićima čokolade. I one kiflice s kokosom. I one breskvaste. I šape s orasima. A ja sam ih u pola tri ujutro uvaljala u štaub šećer. Wooow.
Dakle? Sve miriše na kekse, sunce je popodne sjalo nakon cca. tridesetak dana kiše i cmizdravog vremena. Ulila sam tri šalice kave u sebe i krenula u šumu. Nemam šak ni psa. Da ga povedem. Sa sobom.
Otkad se Ona odselila sindrom Paleta-samog-na-svijetu se pojačava. Ponekad i smanjuje, po potrebi.
Ovih dana sve je crno-bijelo i pretjerano melodramatično kao u filmovima.
Samo je nebo od plastelina.
Boje peperminta.
Zar sumnjaš?
Hm.
?
??
???
Ponekad
Ali rijetko
Rub šibice
Dogara
A miris sumpora
Se širi
Ponekad
Ali rijetko
Primam
Besmislene
Sms-ove
Kozmičkih
Blizanaca
Ponekad
Ali rijetko
Radujem se prosinačkom
Suncu
I putu u nepoznato
Ponekad
Ali rijetko
Postajem
Osjetljiva
Na noćne
Radosti
I skrivam se
Iza police
S knjigama
Ponekad
Ali tako rijetko
Ponestaje
Mi riječi
Post je objavljen 21.12.2008. u 19:08 sati.