Marketing
Božićno drvce
Morao sam skrivati onog osjetljivog dječaka u sebi. Morao sam se dobro zamotati kao lijep dar, da nikada nitko ne zna kako sam običan bez tog dekora.
Sonja je jedina znala kakav sam. Sonja je znala o meni ono što ni moja požrtvovna majka nikada nije znala.
Bila je kći novo pečenoga tajkuna, koji se 'opario' na sumnjivi način.
Ja sam bio sin 'metle broj jedan', kako je moja majka znala reći za sebe.
I zato sam zapeo s knjigom. Učio sam kao lud, da bi moja majka jednoga dana mogla doći pred svoju zgradu u svom autu iz velike kupnje. O tomu je uvijek maštala: da kući dođe sa rukama punim vrećica i barem sat vremena sprema kupljene stvari u kuhinji i kupaoni.
Najvažniji je bio njen osmijeh na obrani diplomskoga rada. Najvažnije je bilo njeno ponosno lice na promociji diploma.
Sonja je voljela doći u naš skromni dom. Sonja je voljela mojoj majci donijeti neki dar i izmamiti osmijeh na njeno lice.
Sonja uopće nije bila kao ostale djevojke.
Sve dok nije došla i rekla da njen otac želi da ona ide u Ameriku na studij.
Srušio mi se sav svijet koji sam gradio, jer je u njemu važno mjesto imala Sonja. Gradio sam ga i za nju.
Majka me s tugom gledala, kada bi ušla u moju sobu i donijela mi sendvič ili kolač na tanjuru, u kasnim noćnim satima, dok sam na računaru obavljao honorarni rad. Zarađivao sam jako dobro i slagao novac na štedni račun.
Živio sam kao sjena. Odlazio na posao i vraćao se u svoju sobu, koja je bila i radna i spavaonica i sveto mjesto koje čuva sve moje uspomene na Sonju i našu ljubav. S njom sam doživio najljepše trenutke.
Prošle su tri godine. Ponekad mi je poslala poruku na mobitel, no ja nisam odgovarao. Boljelo je biti prijatelj sa osobom koju se voli svim srcem.
Božić je dolazio i majka je uređivala naš dom. Pripremala je suhe kolače par dana prije. Sve je mirisalo na čistoću i dobivalo neki kristalni sjaj.
Za Božić smo uvijek kitili pravi bor.
Tako me mama zamolila da odem do trga i kupim jedan pravi, ne puno veliki. Ulicama se odsvuda razlijegala božićna muzika i bilo je ugodno. Zagledao sam borove, s rukama duboko u džepovima, jer je bura puhala kao sam vrag. Rezala mi je uši kao nožem. Svukao sam traku sa svog konjskog repa i razbacao kosu preko ušiju, no ni to nije pomoglo na ledenom zraku.
Odjednom, iza bora pojavila se Sonja.
Pogledi su nam se ukliještili kao dva mača i ostali zamrznuti kao slika.
Bilo je neočekivano.
"Marko!"
"Sonja!"...
šapnuli smo svoja imena.
Vjetar je puhnuo i u oko mi je upala trunčica prašine. Oči su mi zasuzile. A ja uistinu nisam znao, da li od tuge gledajući njeno prelijepo lice ili od bola koji je stvaralo zrnce prašine..
"Ostala si ista!" - rekao sam joj, a u taj tren iza njenih leđa ukazala se velika muška ruka, koja ju je obgrlila preko ramena:
"Let's go." - izgovorio je na američkom engleskom.
"This is my friend." - govorila je Sonja i pokazivala rukom prema meni.
No, pogled koji mi je uputio naivni Amer govorio mi je isto tako da on već nešto zna. Osjetio sam mrvicu straha u tom pogledu.
Nakon kratkoga upoznavanja, upitala me 'zašto joj nikada nisam odgovorio na poruke.'
"Ah, pusti." - rekao sam. "I žurim, sorry."
Osjećao sam njen pogled na svojim ramenima i rado bih obgrlio sam sebe, da taj pogled, taj dio nje, dodirujem i milujem.
"Sutra ću kupit bor. Razumjet će mama. A kad je gotovo, gotovo je." - razmišljao sam o Branki, koja me strpljivo čeka, znao sam to, i voli me, onako tiho, iz prikrajka.
(za J.)
Post je objavljen 24.12.2008. u 14:42 sati.