Marketing
svijetao i miran dan
kao i obichno pred novu godinu, opet radim obrachun sa samom sobom i duhovima. opet, kao i obichno, to dodje neochekivano, niko ne planira tjerati ljude iz svog zhivota tek tako. niko ne planira nekom reci "ne zhelim vishe s tobom da se druzhim". ali nekad ljudi jednostavno mole da ih izbacish. u stvari, tipichno mushki, podlo, sve po shablonu.
1. ponasha se jako prijatno, pazhljivo, govori kako mu je jako stalo do tebe i da ti zheli samo dobro
2. na pitanja odgovara pitanjem
3. ako uopshte odgovori na neko pitanje, obichno negira - nebitno shta, vazhno da kazhe ne
4. uopshte ne govori o stvarima koje su zaista vazhne i odredjuju odnos izmedju vas
5. na kraju, kad shvate da su postigli svoj cilj, onda kazhu (majke mi, imam osjecaj da im je genetski zakodirano): "stvarno mi je zhao ako sam te ikako povrijedio, to nikako nisam htio."
i onda onaj pogled "nisam htio, majke mi"
i tu znash da nema povratka i da je to josh samo jedna kanta puna smeca koju trebash izbaciti da ti ne bi smrdjelo u kuci i da se ne bi pacovi navatali. i to treba raditi redovno.
i nikako se ne nervirati zbog bacanja smeca - to je samo dokaz da smo zhivi! ono, ako se ne hranish, ne peresh i ne postojish, samo tad ti se u stanu ne gomila smece.
ajme, shto ga se ja nakupi i naizbaci zadnjih pola godine. samo u zadnjih mjesec i po tri identichna sluchaja. sad se radujem shto vishe nemam shta izbacivati do kraja godine - nishta nije ostalo, tako da to znachi da smo oslobodili mjesta za nova pakovanja...
'aj'mo zbogom, glupe kante...
Post je objavljen 21.12.2008. u 16:30 sati.