Uz ime Bruno Groning neodvojivo su vezani i događaji iz Herforda koji su se dogodili u ožujku 1949. godine. Tada je uspjeh iscjeljenja devetogodišnjeg Dietera Hülsmanna, koji je godinama patio od progresivne mišićne distrofije (neiscjeljive bolesti kod koje mišići postaju sve slabiji, a u nekim slučajevima već u ranim godinama uslijedi smrt), označio početak javnog djelovanja koji seže do danas.
Dr. phil. Kau| u svojoj knjizi "Čudo iz Herforda" izvještava: "Na tisuće bolesnih, među kojima su i oni s vrlo teškim i trajnim bolestima, dolaze u mali gradić u pokrajini Westfalen među čijim zidovima se krije čudotvorni liječnik. Autobusima, kamionima, autima i pješice, konjskom zapregom i biciklima, na dječjim kolima (tarnicama), u invalidskim kolicima i bolničkim kolima, - danonoćno dolaze mase ljudi u Herford na Wilhelmov trg (...) prema kući broj 7, u kojoj je Bruno Groning dobio smještaj od roditelja djeteta koje je on iscijelio. Ljudska bijeda, koja se tu očituje, potresna je i bezgranična. (..) Slijevaju se tu iz svih dijelova Njemačke, (...) iz svih gradova i slojeva, Amerikanci, Englezi, Belgijanci, Švicarci, Šveđani, Mađari, Poljaci, čak i Cigani, koji se nakon uspješnog iscjeljenja jednog njihovog nijemog djeteta okupljaju tu u većim grupama." On nadalje piše:
"Moje izvješće odgovara stvarnosti i drži se samo onoga što sam mogao vidjeti vlastitim očima. Išao sam također i za glasinama i razgovarao s iscijeljenima. I sam sam stajao u masama onih, koji su tražili iscjeljenje, ispred kuće na Wilhelmovom trgu u Herfordu. Jednu cijelu noć sam boravio u kući "čudotvornog doktora" i iz neposredne blizine sam promatrao sve što se tu zbivalo. Razgovarao sam s svećenicima i liječnicima. (...)U Herfordu sam živio tri dana i noći, radio sam, istraživao i pokušavao pronaći odgovor na pitanje o misteriju iz Herforda koje danas pokreće već milijune ljudi." Na kraju je dr. Kaul sažeo svoje rezultate u slijedećim riječima:
„Nitko ne može osporiti da je Bruno Groning iscijelio već mnoge bolesnike koji su do sada slovili za neiscjeljive. Školsko znanje žuri da objasni da to nije ništa izuzetno, već da se radi o oboljenjima koja svoje korijene imaju u oblasti duševnog. Ali zašto je školska medicina u ovoj metodi liječenja imala do sada tako malo uspjeha, o tome se ne govori. Ili su ti slučajevi tako rijetki da se o njima radije sasvim šuti? 'Nova iscjeljujuća metoda u Herfordu je u svakom slučaju vrijedna pažnje koja joj se ukazuje,"
Državne ustanove nisu mogle dijeliti ovo oduševljenje. Mjesni zdravstveni zavod dopustio je Bruni Groningu u najpovoljnijem slučaju mogućnost utjecaja na duševna oboljenja. Kratko nakon njegovog javnog djelovanja u Herfordu zabranjeno mu je iscjeljivanje.
Razlog zabrane je bio "Zakon o alternativnom liječenju kao neslužbenom zanimanju", kratko nazvan "Zakon o alternativnim terapeutima". Unatoč tomu i nadalje su dolazili ljudi koji su tražili iscjeljenje i djelomično bi boravili preko dana ispred kuće u kojoj je boravio Bruno Groning. Tih dana on je primio oko 80 000 pisama, a katkad bi se tamo našle 5 000 ljudi. Nekoliko puta je vlast ublažila zabranu potaknuta pritiskom događaja. Napokon je Bruno Groning početkom lipnja 1949. napustio Herford i odgovorio je na jedan poziv iz Hamburga. Ali mu ni tamošnje vlasti nisu dozvolile djelovanje zbog očite bojazni od masovne najezde bolesnih.
Zatim su mu došli iz časopisa „Revue" i ponudili mu financiranje za znanstveno ispitivanje njegovog djelovanja na univerzitetskoj klinici u Heidelbergu. To bi mu olakšalo put do bolesnika. Istraživanje u odjelu čuvenog liječnika prof. von VVeizsackera koji se bavio psihosomatikom, donijelo je dobar rezultat, Znanstvenici su došli do zaključka da "Bruno Groning nije šarlatan, hipnotičar, čudotvorni liječnik, već nadareni psihoterapeut koji nije liječnik (liječnik duše)".
Njegova iscjeljenja su potvrđena. Unatoč tomu nije mu uručeno priznanje; izostao je i neometan put do bolesnika. Budući da se u Heidelbergu ponovo okupila masa ljudi, Bruno Groning je odgovorio na poziv da ode na Traberhof kod Rosenheima. Vlasnik, gospodin Harwart, nadao se iscjeljenju svoje paralizirane šogorice i htio je ponuditi Bruni Groningu jedno mirno mjesto. Ali putem objavljivanja u štampi uskoro se na Traberhofu okupilo više od 30 000 ljudi. I tu je izvještavano o mnogim iscjeljenjima (vidi također poglavlje 4). Bavarska vlada se u početku ponašala dobronamjerno, ali je zatim pozivajući se također na "Zakon o prirodnim iscjeliteljima" zabranila djelovanje Brune Groninga.
On je tražio nove mogućnosti za dobivanje pristupa onima koji su tražili pomoć . Njegov cilj da otvori zdravstvenu ustanovu u kojoj će moći djelovati u suradnji s liječnicima, propao je zbog otpora vlasti. Potom je radio s jednim prirodnim iscjeliteljem u njegovoj ordinaciji kod Munchena, ali je uskoro došlo do prvog sudskog spora (1952.). lako se državno odvjetništvo žalilo, oslobođen je od optužbe da se ogriješio o "Zakon o prirodnim iscjeliteljima". Sud je zaključio da nije bio sasvim jasan pravni položaj u proturječnom stavu bavarskih vlasti koje su u početku dozvolile njegovo djelovanje. Njegovo iscjeljujuće djelovanje je zabranjeno i zbog toga što je supsumirano u odredbama Zakona o prirodnim iscjeliteljima, a time postignuto da ovisi o posebnoj dozvoli vlasti (vidi također pogl. 5).
Potom se u Zdravstvenom zavodu u Stuttgartu Bruno Groning angažirao na dobivanju dozvole da smije raditi kao prirodni iscjelitelj. (1953.). Ali njegov zahtjev je odbijen uz otrcane argumente (vidi također pogl. 5). 1953 je osnovana "Groningova udruga" koja je za svoje djelovanje trebala imati zakonsku podlogu. Sada je Bruno Groning govorio onima koji su tražili iscjeljenje unutar pojedinačnih zajednica (mjesnih grupa) Groningove udruge u Njemačkoj i Austriji.
Budući da su se i dalje događala iscjeljenja, 1955. godine je ponovo pokrenut protiv njega postupak. Pripreme za glavnu raspravu protegle su se do sredine 1957. godine Konačna presuda nije donesena jer je Groning prije završetka spora umro u Parizu 26. 01. 1959.
Mnogi koji su se nadali pomoći , odustali su. Nakon toga zajednice su se smanjile. Ali tada se dogodilo ono nevjerojatno: I dalje su se događala iscjeljenja kao što je on to pretkazao. Nakon duge pauze od početka 80-ih počele su ponovo rasti zajednice pod vodstvom Grete Hausler koja je i sama putem Brune Groninga dobila iscjeljenja. Od 1992. postoji više od 170 zajednica u cijeloj srednjoj Europi. Sve više ima izvještaja o neobičnim iscjeljenjima Imao sam priliku da neka točno provjerim i mogao sam nedvojbeno potvrditi medicinski neshvatljiv događaj. Otkad sam se uvjerio da ta iscjeljenja počivaju u današnje vrijeme na činjenicama, htio sam više doznati o Bruni Groningu, njegovoj ličnosti, njegovom karakteru. Putem izjava mnogih svjedoka tog vremena, s kojima sam djelomično mogao i osobno razgovarati, putem osobnih zapisa Brune Groninga i putem njegovih predavanja koja su zabilježena na tonskoj vrpci, dobio sam jednu vrlo živu sliku o njegovoj ličnosti. To treba biti tema slijedećeg poglavlja.
Post je objavljen 21.12.2008. u 15:12 sati.