razdvojenih jezika govorimo kroz stakla
u kući sam na toplom
promatram svijet iza prozora
ti si naslonjen na prozirni zid
govoriš mi
ustajem
nabijam te šakom
krv se slijeva u meni
ne izlazi kroz razderotinu tijela
jer se ona nije porodila
preslaba sam
korak po korak se odvajaš
od ovog rata
rata rata rata
istovremeno
ajmo se igrati rata rata rata
viču dječji pupoljci u parku
jednog lupaš novinama po glavi
jer ne znaju oni još
što se odvija na tim scenama
kako je teško ukrasti mir
a lako zasaditi nemir
po sredini čovjeka
tamo gdje mu se duša
raskopčava
ne grize me kiša
što kričavim pokretima hlapi postojanje
to se današnji tempo poigrava s blagdanima
dozivaš me šutnjom
vidim ti na kapcima
raznovrsnost nam je naškodila ujutro
Post je objavljen 21.12.2008. u 00:51 sati.