Ovo je moj početak! Prvi put pišem, i nadam se da će vam se svidjeti. Neznam o čemu bi pisala, pa ću počet od onog osnovnog, a to su moji prijatelji. Pitam se ponekad, za što nam oni služe? Ni sama ne znam...jednostavno ovisim o njima. Imam puuuno prijatelja, ali samo je jedna koju mogu izdvojit, za koju sam sigurna da će uvijek bit uz mene, i da neće bit ogovaranja, ljubomore ili tih stvari koje se dešavaju među prijateljima. Ime te meni jako drage osobe ja Katarina. Preljepa! Idemo skupa u razred već osam godina, u početku mi je bila najveći neprijatelj, baš zbog tog opće poznatog razloga,ljubomore. Bila sam ljubomorna na nju prva četiri razreda, zbog čega se sad kajem. Ona je uvijek bila "glavna",i ja mislim da su mnoge moje frendice htjele biti poput nje. Da,i ja sam bila jedna od njih. Maštala sam o tome,da dečki "letaju" zamnom,iako mi je bilo tek 10-11 god. Dječija posla! Hahaha... Bila sam odbačena od društva, muškasta mala Sarica, kojoj je jedino bilo stalo do skijanja i do škole. Tako su prolazile godine, i imala sam 2 frendice: Monika i Silvija. Monika je bila pod utjecajem Katarine, a Silvija mi je i dalje najbolja (poslje Katarine). Napokon smo ja i Katarina progovorile, a da se nismo posvađale. Čudo=P... Shvatila sam da i nije tako loša. Krenuli smo u 5 razred i sjedile zajedno. Upoznavale se. Prvo što sam pomislila kad je sjela samnom je " zar ću i ja past pod njen utjecaj??? "...ahh..moje misli su tutnjale svuda naokolo, ali i dalje sam bila sumnjičava prema njoj. Išla sam u 5 raz.i dalja ne prihvaćena od strane društva, tada me jedan dečko, moglo bi se reć popularan u razredu pito da hodamo. Nisam bila zaljubljena u njega, ali sam pristala da bi me prihvatili, i dalje mislim da je to bila dobra odluka. Prihvatili su me, i onda je naišo val dečki. Skoro svi iz razreda. (dobro nećemo pretjerivat ,od njih 11 bilo je 5 zaljubljeno u mene). Jedan dečko,s kojim skijam,Ivan,pito me da mu budem cura,i opet nisam bila u njega, ali sam pristala. Bili smo skupa 4 mjeseca, samo preko poruka. PAF !!! Eh...nakon toga ,sve je bilo kako treba,Katarina i ja smo postalje prave prijateljice. Rekla mi je da nije znala da sam tako dobra. To su bile riječi koje su mi značile SVE. I znate što??? Nije to bilo samo zbog dečki, nego zbog toga što je u meni prepoznala kvalitetnu osobu i karakter.Neopisivo je volim,a i ona mene. Savjeti primljeni od nje, uljepšali su mi život, Možda ćete sad misliti, " Katarina ju vrti oko malog prsta". Vjerujte mi to sam i ja jedno vrijeme mislila, dok mi nije rekla ovo "nemogu zamislit život bez tebe",da,da...baš to...(to je bilo vrijeme kad ni ja ni ona nismo imali msn,pa smo si slali pisma,i dalje ga imam ;)) Od tad, vrijeme provedeno s njom, daje mi snagu za dalje. A nadam se i njoj...već 3-4 god.smo nerazdvojne,svaki dan skupa,svaki doživljaj podjelimo...jednostavno,sad imam puuuno prijatelja,i sve to zahvaljujući njoj, ona me promjenila,i sad sam okružena sa prijateljima,za koje nikad nisam mislila da će bit tako dobri prema meni. Ali ne samo prijateljima nego i dečkima !!! Hahahaha... ;)
Post je objavljen 21.12.2008. u 00:47 sati.