Danas sam se trebala naću u 19 sa ekipom da dogovorimo nešto o dočeku Nove Godine. Naravno, kasnila sam....
"...i sve mi se otelo kontroli. Izašla sam iz stana očekivajući hladan vjetar da mi šiba lice, no bilo je relativno toplo iako tek nekoliko stupnjeva iznad ništice. Krenula sam prema dogovorenom mjestu. U tramvaju se čulo dječje prepucavanje oko levitiranja i sile teže. Ništa od toga nije uistinu imalo smisla, ali bilo je simpatično za slušati. Najednom, tramvaj se zaustavi i ja izletim van. Kasno je, već sam trebala stići. Prijeđem cestu i ugledam "Medvjeđi brlog". Jesu li unutra? Mjesto je privlačilo svojom vanštinom, no kao da je bilo začarano. Što ako jesu i što ako su unutra protiv svoje volje? Odlučila sam biti hrabra. Ušla sam, a kad tamo... ne vidim prijatelje. Samo medvjeđe glave. Polako sam se kretala prostorijom i nisam htjela samo pobjeći. Pregledala sam sve prostorije osim jedne. Pomislila sam "ako nisu tamo, lagano ću se okrenuti i otići van. Nitko neće niti primjetiti da sam bila ovdje". Napokon sam ugledala društvo simpatičnih medvjeda koji me jako podsjetio na moje društo. Gle, jedan mi je i mahnuo. Čekaj, on to mene zove imenom!? Da! Došla sam tamo i gle čuda.
Jedan medo me podsjetio na prijatelja s kojim sam prošla kalvariju sa zmajem.
Drugi mi podsjetio na jednog prijatelja koji je stalno tražio moj pogled i stalno dobacivao upadice.
I ostali medvjedi i medvjedice koji su izgledali tako milo, kao moji frendovi. Za stolom do, medvjedi me nisu podsječali na nikoga iz "društva".
Jedan medo me podsjetio na bezobraznog dečka koji mi se htio uvaliti u stan. I uporno me ispitivao kada može doći k mene.
A drugi za tim stolom do, podsjetio me na jednog dečka s kojim sam izašla i s kojim sam eksala neke uistinu zanimljive stavi.
Hmmm, a kako se oni znaju? Jao, pa to su samo medvjedi koji me podsjećaju na njih. Nisu oni TI dečki. Sjela sam za stol do, jer na stolu gdje su bili prijateljski medvjedi nije bilo mjesta. Sjedila i pričala sa "mojim prijateljskim medvjedima" kao da ih poznajem čitavu vječnost.
Nije prošlo dugo i ušao je medo koji me podsjetio na jednog S.O.S. Call frenda.
Pričali smo i pričali. Odjednom neki dim se svorio oko mene i kao da mi je davao do znanja da se trebam maknuti, skloniti. Pokušao me čak rasplakati. Odlučila sam otići. Nema smisla da plačem u tako simpatičnom medvjeđem društvu. Ustala sam da izađem. I nekolicina drugih medvjeda je ustalo. Nije mi bilo jasno zašto. Krenula sam prema izlazu, ali i oni su krenuli. Nisam htjela ništa reći samo sam se kretala. Sve mi je to bilo čudno. Moji prijateljski medvjedi bili su svuda oko mene. Polako smo i zašli iz brloga, a ja sam napokon shvatila da oni mene samo štite. Od čega? Nisam saznala. Naposlijetku sam se odvojila od njih i krenula prema doma. Lebdila sam i nisam više znala što se uistinu dogodilo....."
...sada sam doma i nisam sigurna što će biti oko dočeka za Novu Godinu.
Post je objavljen 20.12.2008. u 22:38 sati.