Čini mi se da ide ovako ona anegdota o pet velikih Židova:
Mojsije je smatrao da je bit u mozgu.
Isus da je najvažnije srce.
Marx da je sve u želucu.
Freud da je sve u seksualnim organima, a
Einstein da je sve relativno.
O jeh, znam da ide Božić i da bi svi tekstovi trebali biti pomirljivi, puni ljubavi i blagosti, ali ne mogu, ne mogu.
Naime u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji stoji napisano da je četrdeset i peta bila pobjeda antifašističkih snaga u Hrvatskoj .
Ajde recimo da je tako.
Bit je u mozgu, srcu, želucu, u ženskom i muškom seksualnom organu ili kako bih i ja rekla, iako sam na dnu hranidbenog lanca i daleko od velikog Einstein, sve je relativno.
Jest četrdeset pete je u cijeloj Europi nastupila pobjeda antifašista thanks God, ali u Hrvatskoj je nastupio drugi fašizam. Uvjerena sam da se to dogodilo na teritoriju cijele Jugoslavije, i da još i danas i jučer i sutra, živi bili pa vidili svi ti naši ratovi i nezadovoljstva su vesele posljedice te činjenice, ali ja bih kratko govorila samo o mojoj zemlji.
Da sam Pero Panonski, a žao mi je što u ovom slučaju nisam, nabrojila bih 77 razloga zašto komunizam zovem fašizmom.
Ali suzdržat ću se
Suzdržavam se
Suzdržana sam
77 sedam puta sam suzdržana
A opet
Mozak mi kaže
Srce mi kaže
Želudac mi kaže
P... mi kaže
Budimo relativni:
Jebite se proleteri svih zemalja zajedno sa socijalnacionalizmom, ustašama, komunistima i sa svim glupim ulagivačkim velikim i malim Hrvatima.
Pozdrav Peri.
Post je objavljen 20.12.2008. u 20:09 sati.