Marketing
Bor (tj. jelka) i božićni ukrasi...
Na ovaj post me inspirirao maloprije odgledan prilog o božićnim jelkama i ukrasima koji su "in" ove godine. Po dizajnerima.
Nude neka čuda u bijeloj, crnoj i čak bakrenoj boji - to su one plastičnjače - jelke, te skoro pa barokni šareni ukrasi, trake, perje, ptičurine - navodno je to jako naj...
Jedna malo "jača" dizajnerska ponuda dotičnog bora s pripadajućim ukrasima - brat bratu tisuću eura oliti do sedam i više tisuća kuna.
Ma daj... 
Da ne velim da mi je užasno ružno, no ne sumnjam da se nakon ove emisije neće naći u nekom od domova naših predragih nogometaša i njihovih pripadajućih supruga.
Druga opcija je mali plastični bor, koji se posprema u ormar onako sa ukrasima - svaka plastična kuglica u svojoj nijansi + one grozne trakice i ostali kićasti ukrasi (kako je to nekidan ispričala BB Ornela - oni doma nikad ne kite bore nego sve tako uđuture izvuku iz ormara). Još veća koma.
U mojem djetinstvu se bor (zapravo jelka) - onaj pravi pravcati kupovao par dana ranije. Na Badnjak smo se, nakon škole i tatinog posla (zapamtite - u to su doba i Badnjak i Božić bili radni dani) - predvečer, skupili i kitili ga ukrasima kupljenim višegodišnjim obilaskom Italije, Austrije, Njemačke.. Sve su to bili pravi stakleni ukrasi, pomno pospremljeni u originalnim kutijama s pretincima - svi u srebrnoj boji s bijelim ornametnima.
I u našoj kući je ista priča. Kupujemo pravi živi bor (tako i tako se uzgajaju u tu svrhu i ne želim komentare tipa - "bunda divljih životinja") koji ukrašavamo našim kuglicama, skupljenim godinama zajedničkog života. Upotpunjeni onim gore navedenim kuglicama koje nam je prepustila prije par godina Kraljica Majka, koja si je posljednjih par godina ukrašavala s malim kuglicama par grančica u vazi.
I sve su naše kuglice staklene. I srebne.
I bor je veliki, pravi, mirišljavi...
Post je objavljen 20.12.2008. u 19:44 sati.