Svojevremeno je u Kini živio liječnik koji je pratio vojsku i liječio vojnike na
bojnom polju.Svaki put čim bi zakrpao kojeg vojnika,taj bi odjurio natrag u
borbu i na kraju poginuo.To se uvijek iznova događalo i jednog dana liječnik
to više nije mogao izdržati.Mislio je:"Ako im je suđeno umrijeti,zašto ja
moram pokušavati da ih spasim ? Ako moje liječništvo nešto znači,zašto
onda idu natrag u rat da bi poginuli ? Ne mogavši shvatiti kakvog smisla ima
biti vojni liječnik,osjećajući se krajnje zbunjenim nije mogao nastaviti sa svojim
poslom.Stoga se uputio u planine,u potragu za kakvim zen-majstorom.
Nakon učenja kod zen-majstora tokom nekoliko godina,konačno je shvatio
svoj problem i sišao s planine da bi nastavio svoju praksu.Kad bi nakon toga
zapao u sumnju, jednostavno bi rekao:Zato što sam liječnik !
Pouka premudrog učitelja:Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u
dodir, i ne pravite razliku između sebe i drugih stvari, jer takozvana subjektivnost i
objektivnost ne postoje.Domena mudrosti je u razumjevanju da ne postoje
drugi i ja, i da je sve tako kako jest.*
* sono mama kažu japanci tj. tako kako jest
Post je objavljen 21.12.2008. u 21:12 sati.