Naravno da smo se sve barem jednom u zivotu smrtno zaljubile u lika za kojeg smo mislile da je savrsen. A zasto? Naravno da nije bio savrsen kad pored onolikog sarma nismo vidjele njegove mane...ili ih nismo zeljele vidjeti?
I ja sam naletila nedavno na jednog takvog i jos uvijek patim. Upoznali smo se na frendovom rodendanu i zabrijali. Poslije toga smo se jednom culi i zabrijali dva sljedeca vikenda jer sam ja bila totalno luda za njim. Njega vjerojatno nije bilo briga. Kad smo bili u drustvu njegovih frendova reko je da je naso sve sto njemu treba. Tog trenutka htjela sam eksplodirati od srece, ali tek sam kasnije shvatila da u prijevodu do znaci „moja fufica za subote“.
Nakon sto je prestala ona zaljubljenost koja se dogodila prvog dana pocela sam ga izbjegavati vani i pokazati mu sta je izgubio. Izasla sam van s dvije frendice, popele smo se na binu i razbacale se. Naravno da sam ga vidjela u prvom redu. Kad vidis takvog decka u takvoj situaciji odmah ti sine da zasluzujes puno bolje. Kad sam sisla s bine dosao je do mene, stavila sam ruku pred njegovu facu kao znak da uopce ne zelim pricat s njim. Osjetila sam toliko olaksanje sto sam se rijesila tog dijela zivota i nakon sto sam ga se rijesila bila sam sretnija nego onog dana kad sam se zaljubila u njega.
Zalim komad, propustio si priliku...
Post je objavljen 20.12.2008. u 17:16 sati.