Marketing
Daniela sumnja da postoji fiktivno lječilište za likove
Dugo sam ležala na podu u tami, noć je obgrlila tvornicu u kojoj sam se
osjećala kao kod kuće, mirnoća kojom klizi noć među strojevima davala mi je
mir koji mi je trebao, ništa na ovom svijetu nije bilo tako apstraktno poput
nježnosti i istovremene hladnoće ovih prostorija.
Tako nekako sam se osjećala i sama, govorila sam svemiru, a zapravo sam
govorila sebi, otvarala sam oči koje su bile ušivene u mene samu, voljela
sam ga, još uvijek sam ga jednim dijelom sebe voljela, Davida koji je sedam
dana prije našeg vjenčanja završio u morskim dubinama. Nekoliko dana kasnije dubine su ga izbacile na obalu, nikada se nije saznalo je li se ubio sam ili je to bio nesretan slučaj.
Nikada mu nisam mogla oprostiti! Ne znam mogu li mu u ovom trenutku
oprostiti! Još uvijek dolazi, ponekad u podne, pa u cik zore, ili dok
se tuširam, ne bira mjesto ni vrijeme, prekapa mi ormare duše kao da su
njegovi vlastiti, dodiruje mi svojim dugačkim prstima srce koje
ni samo još ne zna što će učiniti poslije svih ovih godina.
Nikada ne govori što se dogodilo, ni kako da mu pomognem, samo šalje dio
snova u moje snove, dio ljubavi, dio strasti, i dio tajni koje ne razumijem.
Hoću li poludjeti od ovakvih saznanja?
Nitko mi ne vjeruje. Ilirka i Tomek su samo dva lika, koja mogu učiniti baš
sve što im kaže ona, autorica. Da, sve, ali bojim se da ja kao lik, kao Daniela,
neću dobro skončati ako ne rasteretim um.
Postoji li ikakva ludnica za likove, hoće li me otpremiti u kakvo fiktivno
lječilište? Bože, zašto sam pristala biti lik, mogla sam biti ništa, praznina između
redaka što se naslućuje, ili točka, da, točka je vrlo lijepa interpunkcija, a
ovo, kamo će me ovo odvesti, mnoštvo slova koje reagiraju na moje podražaje,
koje šaljem autorima, samo da već jednom privedemo ovu priču kraju.
Ne želim više riječi oko svog vrata.
Sutra će svanuti i sredit ću se. Ilirka, Tomek, Autor i Daniele, svi ćemo
zajedno nešto smisliti. David mi mora reći istinu, moram je čuti, ovako više
nema smisla živjeti.
Post je objavljen 31.12.2008. u 17:17 sati.