Najekstremnija izvedba Porschea 911 zove se GT1, a njena cestovna verzija predstavljena je 1998. godine
U lipnju 1998. godine, gotovo 34 godine nakon predstavljanja originalnog Porschea 911, 911 GT1 osvojio je Le Mans. To je ujedno bio treći pokušaj, ali značilo je da su geni 911-ice i dalje pobjeđivali; i značilo je da je do te povijesne pobjede najekstremnijeg 911 ikad, mnogo ljudi vozilo cestovnu izvedbu pobjednika Le Mansa iz 1998. Po pravilima, Porsche je bio primoran proizvesti samo jedan cestovni primjerak s cijenom manjom od milijun i pol DEM. Nastalo je čak nekoliko primjeraka s cijenom 1.250.000 DEM, ali GT1 je ostao neosporivo najrasniji trkač 90-tih iz palete cestovnih Le Mans bolida, među kojima se nalaze McLaren F1 i CLK-GTR. McLaren je bio cestovni automobil koji je postao trkač; maloserijska verzija CLK GTR-a je bio trkač koji je preobražen u civilni cestovni bolid; GT1 je bio čisti trkaći bolid koji je stavljen na obične ceste. Kada je Porsche stvorio GT1, nije bilo mnogo srodnih dijelova sa 911-icom. Mali 'listovi' metala iz obične 911-ice ugrađeni su u karoseriju i šasiju pretežno od karbonskih vlakana te snažni šesterocilindrični boxer motor koji je imao neke sličnosti s 'manjom' braćom, ali osim toga nije bilo mnogo sličnosti sa 911-icom, izuzevši prepoznatljivi oblik, premda se čak i taj aspekt promijenio. Prednje gume modela GT1 šire su od stražnjih na modelu 911 Turbo. Međuosovinski razmak povećan je za više od 30 centimetara, a dodano je mnoštvo aerodinamičkih pomagala, kao npr. usisnik za hlađenje motora na krovu, široki prednji i stražnji blatobrani s prorezima za hlađenje kočnica i ventilatora, niski pragovi i blatobrani (stražnji je podesiv) i golemi stražnji spojler, koje više sliči avionskom krilu. Stražnje staklo, naravno, ne postoji, ali ispod mjesta na kojem se trebalo nalaziti leži vodom hlađena verzija Porscheovog legendarnog šeseterocilindričnog boxera koji ima četiri bregaste osovine, 24 ventila i dva turbo punjača. Cestovna verzija razvija 544 KS, što je manje nego kod 'pravog' trkača, ali tamo gdje McLaren i Mercedes nude golemu snagu iz motora s velikim zapremninama, Porsche nudi eksplozivnu isporuku snage (čak i ako je 'samo' 544 KS) karakterističnu za motore s manjim obujmom, koja je vrlo bliska trkaćoj verziji. Gromoglasan zvuk je izlazio iz velikih ispušnih cijevi, odaziv na gas bio je trenutan, a kroz šesterobrzinski mjenjač GT1 je postizao 100 km/h za 3.8 sekundi, 160 km/h tik iznad 7, a 240 km/h za samo 16 istih. U ravnoj liniji nije bio brz kao McLaren (ništa nije) i Porsche je limitirao maksimalnu brzinu na 307 km/h, ali u drugim pogledima bio je mnogo ekstremniji od F1. GT1 je vjerojatno imao najbolje i najimpresivnije kočnice na svijetu, čak bolje od onih na britanskom konkurentu. Također, jedinstvenu usredotočenost tijekom vožnje nudio je beskompromisni ovjes i nedostatak bilo kakve opreme. Upravo će zbog toga Porsche GT1 biti zapisan u povijest kao jedan od najpoznatijih trkaćih automobila.
Post je objavljen 20.12.2008. u 10:54 sati.