«»»
-Živjeli!- O'Brian podigne bocu i potegne, zatim se nagne i vikne Kelsu na uho.
- Weimarska republika, tako ja to vidim. Kao što i vi to vidite. Šest podudarnosti, dobro? Prva:
imate veliku državu, ponositu državu, koja je izgubila carevinu, zapravo i rat, ali ne može shvatiti kako pa pretpostavlja da je dobila nož u leđa te stoga ima mnogo ogorčenosti, točno?
Druga:
Demokracija u državi bez tradicije demokracije…iskreno govoreći, Rusija ne zna razliku između demokracije i rupe u zemlji… ljudima se demokracija ne sviđa, zlo im je od rasprava, žele čvrstu liniju, bilo kakvu liniju.
Treće:
Nevolje oko granica, gomila pripadnika vlastitog naroda iznenada se nalazi u drugim državama, a kažu da se s njima loše postupa.
Četiri:
Antisemitizam; SS koračnice možeš kupiti na svakom uglu, za ime Krista. To ostavlja još dvije….»»»
*** *** ***
- Čak ni to. Gledajte… Kažete da je Moskva zastrašujuć grad. I jest. Zašto? Reći ću vam. Zato što u Rusiji ne postoji tradicija privatnog vlasništva. Prvo su bili radnici i seljaci koji nisu imali ništa, a zemlja je bila u rukama vlastele. Sad još uvijek imaju radnike i seljake bez ičega, a država je, kao i uvijek, u rukama onih koji imaju najjače šake. Dok to ne shvatite ne možete ni početi shvaćati Rusiju. Ne možete pronaći smisao u sadašnjosti ako dio vas ne živi u prošlosti.- Kelso se zavali u sjedalo,- Kraj predavanja!-
*** *** ***
Ovo su citati iz knjige «Staljinov anđeo» Roberta Harris-a koju trenutno čitam. Nisam osobiti ljubitelj povijesnih knjiga, draži mi je stari Ludlum, s kojim mogu opustiti mozak jer je pitak kao sapunica (koje ne gledam).
Radnja knjige je vezana za otkrivanje tajnovite bilježnice jednog od najvećih ubojica novije povijesti. Vrijeme radnje, dvadesetak godina iza doba u kojemu ste život mogli izgubiti radi krivog pogleda.
Nemojte pomisliti kako se to isto događalo i ovdje! Progonjenih je bilo, i strijeljanja i kazamata, ali… da je ovdje bilo tako, niti jedan od naših «vođa» iz 71.-e, ili pokojni Tuđman, NE BI BILI ŽIVI. Pa ni kao udbaški doušnici za što ih optužuju tvrdi desničari. Staljin je sve takve jeo za doručak.
Ono zašto me se knjiga dojmila nije ruska povijest, nego NAŠA SADAŠNJOST.
Citati spominju vlasništvo i demokraciju, zapadnjačke svetinje, kao osnovicu stabilnog i prosperitetnog društva.
Ono što želim od Vas, dragi moji prijatelji je odgovor, na samo jedno pitanje!
Koliko od ovih riječi vidite kao svoje okruženje, i sa koliko njih se slažete. Vidite li iste klišeje u Hrvatskoj, Americi (posebno mislim na nju)… je li samo Rusija ovakva, ili su i sve ostale zemlje, kada ih se ne gleda kroz šarene preljeve mjehura od sapunice (zvanog kapitalizam), jednako «krvave ispod kože»?
Jesu li onda sve one JEDNAKO OPASNE za one druge, i je li to «bure baruta» spremno za eksploziju u svakom trenutku, kada kriza, većinski osjećaji, državna stega i poslovni interesi NADJAČAJU, kratku povijest krotke demokracije?
Post je objavljen 20.12.2008. u 10:27 sati.