dugo smo jedno drugom bili podrška...
plakali i smijali se zajedno...
slomljeno srce liječio bi mi svojim
zagrljajem...
bili smo si ljubavni savjetnici...
jedne večeri shvatila sam...
shvatila sam da više te ne gledam
prijateljskim očima...
nisi to smjeo napraviti,ne meni...
zašto me zavaravaš?
zašto se pretvaraš?
zašto ne zaboraviš na nju...
govorio si mi preljepe riječi...
zbog njih sam sada izgubljena...
tvoji poljupci one večeri...
jedine večeri kada sam osjetila usne tvoje...
probudilo se u meni nešto što nikad nije...
uz tebe osječam sigurnost...
po prvi put u životu osječam istinsku sreću
šta mi se to dešava?
vidiš šta si mi napravio?
mi niti ne možemo biti prijatelji...
nikad niti nismo bili...
ne mogu biti u tvojoj blizini...
ne želim da shvatiš...
necu ti ovaj put ništa reči...
neću ti reči da je ona noć bila posljedica
lošeg vina...
nemoj tražiti da te tješim...
to više ne mogu
oprosti mi...
što ne mogu te gledati kao prijatelja
oprosti što ponekad zaželim imati ljubav
koju njoj zelis dati...
i oprosti sto s tobom zelim biti čitavu
vječnost...
što ponekad želim biti u tvom
zagrljaju...
i osjetiti još tvoje usne na mojima... ...
oprosti mi ....
Post je objavljen 19.12.2008. u 22:34 sati.