Ne bih rekao da je ovo što ću učiniti s današnjim postom uobičajeno, ali, pomislio sam, zašto ne? Naime, ovo što slijedi je post što sam ga već jednom bio objavio (24. 10.), u vrijeme dok moj blogek baš i nije bio nešto posjećivan. Kako pretpostavljam da tek manji broj ljudi ima volje čitati baš sve što sam do sada objavio, i kako me danas, vidim po statistikama, čita pristojan broj ljudi najrazličitijih svjetonazora, i ostavlja povelik broj vrlo vrijednih i poticajnih komentara, počelo me zanimati kakve bi bile reakcije na svojedobni moj „prijevod“ Deset zapovijedi. Ako netko takvo što unaprijed smatra blasfemičnim, neka lijepo niti ne čita. Ja svoj dio odgovornosti preuzimam. Evo, dakle, tog posta.
Svaka čast prijevodu Biblije Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i J. Kaštelan, 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost, Zagreb, 1968.), ali nedavno sam pročitao knjigu Andrea Chouraquia (tko zna kako se to čita, molim da mi javi), Deset zapovijedi danas (Konzor, Zagreb, 2005.). Ispada da je prevođenje tricky business. Primjerice, saznao sam da je ime Jahve (JHVH), Adonaja, Elohima… prevedeno s desetak različitih imena, uz riječ „Bog“, imenima koja su zapravo izvedenice iz vlastitih (iz biblijske perspektive) poganskih tradicija koje da nemaju ništa zajedničkog s prvotnim smislom Imena. Tako prijevod, umjesto da kulture približi, među njima stvara zidove. No, dobro, nešto drugo mi se učinilo značajnim. Naime, u našim Biblijama Deset zapovijedi zvuči strogo, imperativno, ono, prave zapovijedi krutog bliskoistočnog Suverena. S druge strane, navodno su originali više brigom prožete, krajnje dobronamjerno intonirane besjede, kako kaže autor, deset besjeda za upućivanje u život i znanje, gotovo bismo mogli reći molbe što ih Stvoritelj upućuje svojim dezorijentiranim stvorenjima. Koga zanima kako navodno doista glase, a u prijevodu Jadranke Brnčić i Krune Pranjića, neka pročitaju knjigu. Ja sam si pak, crv ljudski, uzeo slobodu, računajući na benevolentnu narav Svevišnjega, da ih „prevedem“ na jezik razumljiv prosječnom suvremenom Hrvatu sa srednjom stručnom spremom. Nije mi namjera nikoga sablažnjavati, kao što je to u svoje doba činio Isus (Isus sablažnjavao?! O, itekako!), ali upozoravam da bi se izvjestan tip vjernika mogao osjetiti povrijeđenim. Neka mi oproste i pomole se za mene.
Kako bi, dakle, mogle glasiti Zapovijedi danas? Let's try!
1. Ja sam Bog tvoj (ovdje bi, strogo govoreći, trebalo napisati Adonaj/JHVH, Elohim, ali zbog uvriježenosti itd. pisat ću „Bog“, op. g.p.), i to što sam označen imenicom muškog roda ne znači da sam muško. Ja nemam spola i nepojmljivo sam drugačiji od tebe – u ovom času nema smisla da ti objašnjavam kako. Lijepo ti kažem da sam ja zapravo jedan i jedini baš onako pravi Bog – sve ostalo čemu bi se ti mogao pokloniti – moć, novac, slava, ili čak drugi ljudi poput tebe – prolazno je i na dulje staze isprazno. Ako samo malo razmisliš, shvatit ćeš to i sam. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
2. Ja sam, ponavljam ti to da si utuviš u glavu, nepojmljivo drugačiji od tebe i ičega što možeš zamisliti. Strogo govoreći, ja čak niti ne postojim, u svakom slučaju – u ovom času nema smisla da ti objašnjavam kako – ne onako kao što ti postojiš. Zato te lijepo molim da me, bez obzira na umjetničke talente koje sam ti dao, ne prikazuješ kao starca s bradom, niti kao slona u ružičastim dimijama, niti kao išta što vidiš oko sebe ili možeš u svojoj glavi zamisliti, jer ja tako ne izgledam. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
3. Prečesto spominjanje moga Imena, onako bez pravog razloga, išlo bi mi – kad bi ih imao – na živce. Ako bi tebe netko spominjao bez pravog razloga, tek toliko da izrazi frustraciju, ili kao poštapalicu, ili čak da ispadne kako mu je jako stalo do tebe, više desetaka puta dnevno, i tebi bi to išlo na živce, a možda bi te i rastužilo. Zato te lijepo molim da me ne spominješ ako za to nemaš baš neki stvarno dobar razlog. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
4. Možeš se ubijati od posla cijeli tjedan, ali to ti nije baš pametno jer ćeš prilično brzo kolapsirati , navući boleštine i život ti neće biti ugodan. Prerano ćeš, prije vremena umrijeti. Budući da sam se i ja sedmog dana odmarao, vjeruj mi, i tebi je bolje da jedan dan u tjednu ne posvetiš niti sekunde poslu što ga inače obavljaš. Ako ga ne voliš, jasno je zašto je to dobro za tebe. Ako ga voliš, bolje ćeš ga obavljati nakon predaha. Dobro je da jedan dan provedeš samo s obitelji, prijateljima i u prirodi. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
5. Tvoji roditelji su, vjeruj mi, napravili najbolje što su znali, jer njih su povrijedili njihovi roditelji, a njih njihovi, da ne nabrajam dalje. Zašto je to tako, objašnjeno ti je na drugom mjestu. Uglavnom, tvoji roditelji jednostavno zaslužuju – nakon što si iskalio svoju ljutnju i bijes što te, iako nesavršeni, nisu odgojili tako da ti budeš savršen i savršeno sretan – zaslužuju, dakle, barem minimum respekta, jer su tvoji roditelji, i drugih nemaš. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
6. Sve u svemu, najvrednije što čovjek ima je goli život. Ako već nisi odlučio zanemariti moju prvu uputu za dobar život i znanje, uputu da se uz mene, koji sam transcendentan, ne priklanjaš novcu i moći pa ti je ljudski život postao bezvrijedan, znat ćeš da je lišiti svoga bližnjega ili sebe najvrednijega što ima – gologa života – gnjusno djelo, i nemoj se čuditi ako te proguta mrak. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
7. Tvoj bračni drug je, jednako kao i ti, tajanstveno i neshvatljivo biće. Cijelu vječnost ćeš ga moći upoznavati i uvijek ćeš se iznova čuditi. Zato ti je dosta jedan bračni drug, i, premda trava uvijek izgleda zelenija u susjednom dvorištu, lijepo ti kažem da ti je dosta jedan bračni drug. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
8. Nisi više malo dijete i možeš shvatiti da ti ne treba skoro ništa od onoga što imaju neki tvoji bližnji. Do onoga što ti treba možeš doći i sam, na posve legalan način. I opet, ako nisi odlučio zanemariti moju prvu uputu, shvatit ćeš da je vrijednost stvari krajnje relativna i da je njihovo zgrtanje u perspektivi skore smrti i suočavanja sa svojim riječima, djelima i vječnošću te sa mnom duboko tragikomično. Zato ti lijepo kažem da uopće niti ne razmišljaš o stvarima koje si je kupio tvoj bližnji. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
9. Lažno svjedočiti je ružno. I opet, nisi više malo dijete pa da lažeš o svom bližnjem pred drugim svojim bližnjem, i da lažeš svom bližnjem u oči. To je kao da sebi lažeš, što nitko pametan ne bi radio, lagao samom sebi pa nemoj ni ti. Lijepo ti kažem da ne lažeš, to je ružno. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
10. Dakle, uopće nemoj ni razmišljati, jer to je prvi korak prema propasti, o zgodnom bračnom drugu svoga bližnjega, o njegovom Volvu, o njegovom stanu u urbanoj vili, o njegovom bankovnom računu, o njegovoj vikendici na moru, i uopće o bilo čemu, ponavljam, bilo čemu što si je priskrbio tvoj bližnji. To je njegovo, a ne tvoje. On ima, a ti nemaš jer si još nisi priskrbio. Ako baš odlučiš ignorirati moju prvu i osmu uputu, imat ćeš i ti te stvari, ali lijepo ti kažem da te one same neće učiniti sretnim, nećeš se zbog njih trajno osjećati bolje. Vjeruj mi da je tako, jer mi je do tebe stalo!
I sad, budući da znam unaprijed – u ovom času nema smisla da ti objašnjavam kako – da me nećeš poslušati, već sam unaprijed smislio kako da tebe i takve kao ti, koji ćete kršiti i zanemarivati sve ove savjete i upute, ipak nekako spasim od vas samih i ne dopustim – jer mi je do tebe i takvih kao ti stalo – da propadnete.
Eto, da ne bi netko rekao da nije znao ;).
Post je objavljen 19.12.2008. u 21:00 sati.