Predgovor
Sve je veći broj ljudi koji ne mogu naći iscjeljenje putem konvencionalne medicine i tragaju za novim putovima kojima bi ponovno zadobili svoje zdravlje. Tu se ne radi samo o sve većem interesu za prirodnu medicinu. I iscjeljivanje duhovnim putem zadobiva sve veću pažnju, a što je u javnoj diskusiji dugo godina bilo tabu tema. S druge strane se međutim u medijima susreću također stalni negativni prikazi te tematike u kojima se većinom bez razlika, na osnovu pojedinačnih slučajeva, stavlja u pitanje sam fenomen duhovnog iscjeljivanja. Zbog mnoštva mišljenja, kojima većinom nedostaje osnovno poznavanje te oblasti i koja se često iznose u polemičkom obliku, neizbježno je potreban stručan prikaz. Upravo ta sve veća kriza modernog sistema zdravstva, čiji su troškovi posljednjih desetljeća naprosto eksplodirati, uz istovremeno rapidan porast broja bolesnih, ne ostavlja prostor za jednu svjetonazornu polemiku, već zahtijevaju odlučno djelovanje odgovorno svjesnih krugova u interesu bolesnika. Prema načelu „tko liječi - u pravu je" već je krajem pedesetih godina 200 bolnica „Nacionalne zdravstvene službe" otvorilo u Velikoj Britaniji svoja vrata iscjeljivanju duhovnim putem. Danas postoji već oko 1800 bolnica koje dozvoljavaju rad duhovnih iscjelitelja. Britanska liječnička komora je već prije nekoliko desetljeća priznala u jednom komentaru da je „duhovnim putem došlo do ozdravljivanja koja se ne mogu objasniti medicinskom znanošću". Suprotno situaciji u Velikoj Britaniji Njemačka se u pogledu prihvaćanja iscjeljivanja duhovnim putem doima u krugovima vlade i službene znanosti još uvijek poput zemlje u razvoju. Pojam duhovnog iscjeljivanja ne pojavljuje se u njemačkom zakonodavstvu. Duhovni iscjelitelj kao takav nije pravno priznat. Čak je i suradnja između liječnika i prirodnih i duhovnih iscjelitelja u SR Njemačkoj zabranjena zakonskim odredbama o zanimanju i radu. Za mnoge predstavnike medicinskog establishmenta djelovanje nevidljive duhovne snage na ljudski organizam ne može se postići gledano sa stanovišta razuma, za njih je teško pogledati izvan okvira tog suženog horizonta službene znanosti. Ako se još i u 90-im godinama, osobito u Njemačkoj, moramo boriti protiv velikih otpora, predrasuda i krivih informacija glede iscjeljivanja duhovnim putem, možemo si živo predočiti s kojim velikim problemima se morao suočiti i pobijediti ih B. Groning čijim djelovanjem su se u Njemačkoj 50-ih godina događala zapanjujuća iscjeljenja.
Neznanje, zavist, svjetonazorne predrasude i zastrašujuća površnost u provjerama obilježile su u medijima sliku tog čovjeka, koja je u strahovitom proturječju sa zabilježenim izjavama većeg broja svjedoka tog vremena, stručnim procjenama (vidi poglav. 2) i izvješćima o iscjeljenjima koja su mi bila dostupna za ovu knjigu. Uz to je često bio moguć i osobni razgovor sa svjedocima tog vremena.
Tijekom mojih istraživanja nisam naišao samo na duboko razumijevanje za bit duhovnog iscjeljivanja, također su mi postajali sve jasniji i drugi skriveni razlozi za sve te dijelom masivne otpore od strane etabliranih institucija društva spram tog prastarog i primarnog oblika iscjeljivanja. Shvatio sam zašto je čovjek poput Brune Groninga, koji je radikalno zastupao potisnuto znanje o snazi duha i koji je besplatno iscijelio tisuće ljudi koje je stari sistem proglasio neizlječivima, morao postati opasnost za snage u društvu koje su svoju moć zasnivale na neznanju i patnji stanovništva. U tom se kontekstu medicinska znanost (sudbonosan splet farmaceutske industrije, medicine i državnih institucija) ali i velike crkve smatraju odgovornima za bezbrojnu patnju naših dana koristeći često nejasne informacije.
Povod za ovu knjigu bila je konačno i činjenica da se nisu događala iscjeljenja samo za života Brune Groninga, već i nakon toga. Samim se prenošenjem njegovog učenja i dan danas događaju u sve većoj mjeri iscjeljenja čak i teških organskih oboljenja. Pored izvješća o iscjeljenjima iz vremena Brune Groninga mogao sam dobiti uvid u preko tisuću izvješća o iscjeljenjima i pomoći danas. Kod nekih zapanjujućih iscjeljenja bile su priložene liječničke potvrde. U jednom uistinu "strašnom vremenu" (heillose Zeit) učenje B. Groninga ( a u to sam se kao liječnik mogao i uvjeriti ) otvara put ka iscjeljivanju koje ranije ne bih smatrao mogućim. I sami oni na koje je konvencionalna medicina stavila žig "neizlječiv", mogu na ovom putu dobiti pristup iscjeljujućoj snazi (Heilkraft) koja ne poznaje "neizlječivo". Zbog moje liječničke odgovornosti prema tim ljudima napisao sam ovu knjigu. Također pozivam i moje kolege da postanu svjesni svoje odgovornosti prema pacijentima i da se uistinu dalje obrazuju. Pozivam na oslobađanje od dogmatske suženosti školske medicine koja je jednostrano orijentirana na tijelo. Pozivam na otvaranje iscjeljivanju duhovnim putem. Samo onda kada nauče raditi ne više protiv već zajedno s najvećim liječnikom svih ljudi, kako je Bruno Groning nazivao gospodina Boga, liječnici će moći izaći na pozornicu i postati istinskim liječnicima. Uspjesi svih tih liječnika, koji su-se odvažili na taj korak, govore jezikom koji nije nerazumljiv.
Matthias Kamp
„Mislim da iscjeljivanje nematerijalnim putem, iscjeljivanje duhovnim metodama ima budućnost neslućenih mogućnosti. Mislim da će se to područje izdići iznad onoga što danas s pravom ili ne označavamo „funkcionalnim" i da će također obuhvatiti sve organsko. Pred sobom vidim svjetlucanje zore jednog novog doba u kojem će izvjesni kirurški zahvati (npr. Na unutarnjim izraslinama) predstavljati puko krpanje, uz užasavanje da je nekada uopće postojalo tako ograničeno znanje o iscjeljujućim metodama. Jedva da će tada još biti mjesta za stare lijekove. Strano mi je bilo kakvo degradiranje moderne medicine i kirurgije. Naprotiv divim se obadvjema. Ali dopušteno mi je da se sretnem s nevjerojatnim energijama, koje se nalaze u samoj ličnosti, a i s onima koje izviru izvan nje, a koje uz izvjesne uvjete mogu kroz nju prostrujati, a ne mogu ih drugačije nazvati nego božanskima. To su snage koje mogu iscijeliti ne samo funkcionalne poremećaje, već i one koje su organski uvjetovane i koje se ispostave kao puke popratne pojave duševno-duhovnih pojava.
prof. dr. Carl Gustav Jung
Post je objavljen 19.12.2008. u 17:27 sati.