... pozlata svud otpade,
svinjska koža ostade ...
(H. K. Andersen, Stara kuća)
Sablasna kuća, 1. dio
Davno se ugasila vatra u ognjištu, utihnuli su glasovi, nestali odjeci smijeha i koraka, paučina je premrežila zakutke, prozori zakriveni drvenim kapcima ličili su na sklopljene oči.
Stara je kuća propadala, okružena vrtom zaraslim u drač, mahovina i bršljan prekriše debla starih hrastova, ruže podivljaše i obrastoše rasklimanu ogradu verande, na tavanu se naseliše šišmiši. U gradu je kružila priča da se u kući dogodio strašan zločin, no to bijaše tako davno da se više nitko nije sjećao ni ubojice ni žrve. Tabla s natpisom na prodaju iskrivila se, kiša i snijeg ispraše slova, nitko više nije svraćao u razgledanje.
Stanari susjednih vila rogoborili su: Trebalo bi porušiti to ruglo ... no kuća je imala vlasnika, pa je gradske vlasti nisu mogle srušiti. Vlasnik je živio daleko, preko mora, i čini se da je 'digao ruke' od pokušaja da kuću proda. Zloglasna i sablasna, stara kuća nije privlačila čak niti beskućnike. Kada bi neki od njih zavirio kroz visoku ogradu od kovanog željeza, kuća bi ga mrko pogledala, pa bi siromah potražio neko gostoljubivije sklonište.
...
Joži je mati spakovala pogaču i komad slanine u zavežljaj i rekla mu: Ovdi ti, sinko, nema ostanka. Ćaća je zapio i njivicu i livadu ... a jučer je odveo Rumenku mesaru. Bojim se, bit će zla, kad se pijan kući vrati. Tebi je 16-est, počeo si se opasivat' muškom snagom, vidim da se spremaš dići ruku na oca kad te opet bude htio tući ... Idi sine, potraži sreću u gradu. Mlad si, ruke su ti jake i zdrave, naći ćeš neki posao.
Idi, prije no padne krv ... Tutnula mu je par zgužvanih novčanica u ruku, taman dovoljno za autobusnu kartu.
Zaokupljeni uobičajenom svađom, roditelji nisu primijetili Mary kako se tiho iskrada iz kuće. Primijetit će da je pobjegla od kuće tek sutradan, a tada će vidjeti i da je ispraznila očev novčanik i materinu torbicu. Gotovine nije bilo mnogo, no Mary je u majčinoj torbici uspjela pronaći malu bilježnicu s telefonskim brojevima u kojoj je bio zapisan i pin majčine kreditne kartice. Karticu je Mary strpala u džep svoje jakne od jeansa. Čizmice s visokim potpeticama obula je tek na ulici jer je stubištem sišla bosonoga, kako je ne bi čuli. Pod svjetlom ulične svjetiljke pogledala je svoje blijedo lice u malom ogledalcu. Teška šminka i piercing u nosnici, duga izblajhana kosa ...
Nadam se da izgledam starije od 15-est i da me neće neki murjak zgrabiti na prvom uglu... pomislila je.
...
Iako su u grad stigli istoga dana, Joža i Mary su se sreli tek mjesecima kasnije.
Jožek je preko ljeta radio na crno na različitim gradilištima, a kad su se s prvim jesenjim kišama gradilišta zatvorila, ostao je bez posla. Još je neko vrijeme uspijevao ponešto zaraditi unoseći ugljen i cijepajući drva domaćicama s periferije, a tada ga drvorezači potjeraše sa 'svoga teritorija'. Toga ga je jutra gazdarica po treći puta opomenula zbog neplaćene stanarine, a kad se navečer, nakon uzaludne potrage za poslom, vratio kući, našao je zaključana vrata. Kad platiš stanarinu, dobit ćeš svoje prnje ... A dotle mi se ne pojavljuj na oči ... zakriještala je gazdrica ljutito.
Mary je, stigavši u grad, uspjela podići tek dnevni limit s majčina tekućeg računa. Kad je sljedećeg dana gurnula karticu u bankomat, shvatila je da je mati prijavila krađu kartice i brzo je pobjegla, svjesna oka kamere koja snima korisnike. Novac joj je brzo kliznuo kroz prste, noćila je u motelu blizu stanice gdje nikomu nisu tražili osobnu, kupila je par novih krpica i začas sve potrošila.
U kafiću na autobusnoj stanici upitala je trebaju li konobaricu, a zadrigli ju je gazda odmjerio i ponudio joj posao. Ponudio joj je i prenoćište, a ona je pristala, bojeći se noć provesti u parku ili staničnoj čekaonici. Usred noći probudila se osjećajući na sebi težinu tijela, miris znoja i alkohola. Poslije, kad je on zaspao, iskrala se i pobjegla. Dugo se prala u staničnom wc-u, no činilo joj se kako ne uspijeva sa sebe sprati dodire tih masnih ruku. Izišavši iz wc-a, srela je grupu od dvije djevojke i jednog mladića. Prosili su i džeparili po peronima i čekaonicama autobusne stanice, stanovali u obližnjoj zgradi određenoj za rušenje, kao skwoteri. Prihvatiše je u svoje društvo i Mary je ubrzo savladala vještine potrebne za preživljavanje. U gomili uočiš pogodnu 'zrtvu', na primjer stariju ženu s torbicom koju je lako otvoriti. Netko iz grupe zaleti se u staricu i za tren oka novčanik je već promijenio vlasnika. Mary je bila ljepuškasta i nastojala je ostati čista, unatoč uvjetima u kojima je živjela, pa bi joj polazilo za rukom i da smiješkom i molbom izmami sitniš od prolaznika, najčešće od muškaraca. No, to bijaše rizičan 'posao', mnogi bi je salijetali nemoralnim ponudama, a ona se zarekla da se 'tim poslom' neće baviti, radije će džepariti i prositi. Kad je shvatila da je one noći zatrudnjela, bila je očajna. Ako se obrati liječniku, on će je kao maloljetnicu prijaviti centru za socijalni rad, pa će je vratiti kući. Skrivala je trudnoću pod širokom jaknom koju je ukrala u garderobi neke pivnice i svake bi večeri usnula s pomišlju kako će sutra smisliti neki izlaz.
Mary je Jožeka zapazila na autobusnom kolodvoru.
Seljo ... pomislila je s prijezirom, odmjerivši njegovu otrcanu odjeću ... ... i glupan, pokušava nešto zaraditi kao nosač, sad kad svi imaju kovčege na točkićima ...
Ubrzo ga je izgubila iz vida jer je primijetila djevojku s torbicom na ramenu. Gurnula je djevojku i otrgla joj torbicu s ramena, no kad je pokušala pobjeći, odnekuda se stvorio momak te djevojke, zgrabio Mary za krhki ručni zglob i počeo vikati: Kradljivica! Otimala se očajnički, znajući što je čeka ako je uhite. Tada je onaj 'seljačić' prišao, odgurnuo momka koju ju je držao, zgrabio Mary za ruku i povukao za sobom. Potrčali su oboje, držeći se za ruke i ne osvrćući se. Da bi mu se odužila, Mary je Jožu odvela u ruševnu zgradu u kojoj je stanovala sa svojim prijateljima skwoterima.
Ubrzo Joža i Mary postadoše nerazdvojni.
Jožek je odmah primijetio da je Mary trudna pa ju je počeo štiti i brinuti se o njoj. Ne možeš više krasti, rekao joj je. Kako ćeš trčati s tim trbuhom? I od tada je Mary dane provodila grijući se po staničnim čekaonicama, dok bi Jožek zarađivao ili prosio, kad ne bi uspio naći nikakav posao.
...
Godina je odmicala, Maryn je trbuh rastao, Božić se bližio.
Na Badnjak je u ruševnoj zgradi izbila tuča među skwoterima, neko je nekoga isjekao nožem i svi se skwoteri razbježaše, uplašeni zvukom policijske sirene. Već je padao mrak, snijeg je počeo promicati a Joža i Mary još uvijek su lutali ulicama. Nisu se usuđivali skloniti u staničnu čekaonicu, novca nisu imali ni za najmizernije prenoćište, u skloništu bi ih prepoznali kao maloljetnike, za noćenje u parku je bilo prehladno.
Znam jednu praznu kuću ... rekao je Jožek.
Izgleda prilično sablasno, no noćas je ipak bolje imati bilo kakav krov nad glavom ...
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 19.12.2008. u 23:59 sati.