Smijem se, a plače mi se....
Evo upravo sam pročitala neki blog sa ljetnim horoskopom.Sve super, bajno, ljubav cvjeta, ma nikad bolje. Ja, ja se raspadam od same pomisli na LJUBAV.
Prije mjesec dana sam okončala jednu vezu (ustavri ON ju je okončao, bez nekih dodatni razjašnjenja jednostavno i kartko, JA NEMAM NIKAKVE OSJEĆAJE ZA NJEGA). Nažalost tako je samo on mislio. Od tad se nismo ni čuli ni vidjeli... S obzirom da živimo blizu i krecemo se istim kvartovim uvijek je postojla nada da ću ga sresti. I eto ti ga u onom trenutku kad sam ga najmanje očekivala. Bio je iznenađen što me vidi, bar mi je tako izgledao njegov izraz lica. Ostvarila se nada, srela sam ga. I eto ti problema, sve iz početka... Sjećanja i sve ostalo šta ide uz osobu koju voliš, koja nije pored tebe više.Zeleno na semaforu je razdvojilo naš pogled, koji nije trajao dugo.
Ostatk dana je završio za mene, šteta, a tek je bilo podne. Večer je završila u jednom clubu s čašom žestice u ruci. Bilo je malo lakše, bar tad dok je taj alkohol djelovao.
Danas, nakon samo jednog dana od tog susreta ništa se nije promjenilo. Isti osjećaji, iste misli, ma isto sve. U vraga i ljubav više...
Post je objavljen 19.12.2008. u 16:26 sati.