"Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime." (Matej 2,1-3)
Vrijeme kralja Heroda: Kakvo je to bilo vrijeme? Povjesničar Josip Flavije nam u knjizi „Židovski rat“ oslikava Herodovu brutalnost. Naime, Herod je bio rimski vazal. Palestinom Isusovog vremena vladao je kao namjesnik Rima, a rimljani nisu bili previše popularni u Palestini. Izraelci su se trudili istjerati rimske okupatore i uspostaviti samostalnost. Sanjali su o kralju koji će doći i pomoći im u njihovim nastojanjima za slobodom i samostalnošću.
Stoga je Herod morao uvijek biti na oprezu. Uvijek ponovno pojavio bi se neki ustanik ili osloboditelj, koji bi poveo Izraelce u borbu protiv rimljana, a Herod bi morao gušiti takve ustanke. Uz to, mnogi su željeli Herodovu poziciju - upravljati i vladati umjesto njega. Na njegovom dvoru je bilo mnogo zavidnih koji bi se rado vidjeli na Herodovom mjestu. Stoga Herod nije štedio mač. Ako bi se za nekog posumnjalo da smjera neku zavjeru Herod bi ga odmah smaknuo. Tako je pobio veći dio vlastite obitelji pod sumnjom da mu i oni smjeraju zlo. Herod je bio okrutan vladar koji nije prezao ni od čega kako bi zadržao svoju kraljevsku poziciju.
Kada nam Matej kaže da se Herod uplašio, to nas niti malo ne čudi. Naime, uplašio se jer je saznao da se u Izraelu pojavila osoba koja ima pravo na njegov prijestol. Međutim, ono što nas čudi jeste što se je i sav Jeruzalem uplašio. Zar se Židovi ne bi trebali radovati? Pa oduvijek su željeli kralja. Oduvijek su čeznuli za slobodom. Međutim, tekst kaže da su se uplašili – bili su u strahu jednako kao i Herod. Umjesto da slave i raduju se, oni su preplašeni.
Tko se prema Mateju raduje? Tko je sretan zbog dolaska kralja? Tko mu se dolazi pokloniti? Magi s istoka – neznabošci – pogani! Oni od kojih bi smo to najmanje očekivali. Oni su vidjeli njegovu zvijezdu, vidjeli su svjetlo koje dolazi od Njega. To svjetlo ih je obasjalo i oni su odlučili slijediti Ga. Apostol Ivan nam kaže tko je to svijetlo: "Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. " (Ivan 1,9-10)
Isus je svjetlo koje rasvjetljuje svakog čovjeka. On je došao na svijet, ali svijet Ga nije upoznao. Zašto su se ljudi uplašili ovog svjetla? Zašto su Ga odbacili? Apostol Ivan nam objašnjava: "A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." (Ivan 3,19-21).
Susret sa svjetlom, susret sa Isusom, dovodi do suda. Svjetlo koje dolazi od Isusa obasjava naše grijehe. Ono pokazuje kakvi smo mi ustvari. Pokazuje naše manjkavosti i naše slabosti. „Ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su im djela bila zla“, kaže Ivan.
Isus nam dolazi svakog dana iznova. On nas želi obasjati, prosvijetliti i uputiti! Kakva je moja reakcija? Jesam li u strahu poput Herod i cijelog Jeruzalema? Ili dolazim k Isusu poput Maga s istoka kako bi mu se poklonio, kako bi mu služio i kako bi On bio svjetlo koje će konstanto obasjavati moji životni put.
Moja je želja da ovaj Božić bude dan kada ćemo doći k Isusu, dan od kada Ga više nećemo napuštati, dan od kada ćemo mu dopustiti da On bude naše Svjetlo i naš Vodič ostatak našeg života.
Post je objavljen 19.12.2008. u 13:23 sati.